 Potpuno uništeni turistički kompleks koji je u svojih šest hotela 1989. godine ostvario nezamislivih milijun noćenja, stalno zapošljavao 400, a sezonski još 800 radnika, već godinama čeka obnovu i ponovni povratak u turističke tokove. Club Adriatic koji upravlja bivšim vojnim odmaralištima za Kupare predlaže javno - privatno partnerstvo, a ulagači će moći postati vlasnicima površina prijeko potrebnih za gradnju objekata i pratećih sadržaja dok bi se sve ostalo rješavalo davanjem u koncesiju. Nekadašnji vojno - turistički kompleks sa šest hotela, nekoliko depadansa i s Titovom vilom, uz to i pratećim objektima, te pun šetnica, igrališta i parkova, smješten na 81 hektar iznimnog zemljišta uz samo more, u Domovinskom ratu je potpuno uništen od nekadašnjih vlasnika, pripadnika Jugo armije, a godinama iza rata zaboravljen je i napušten. Posljednjih desetak godina o budućnosti Kupara mnogo se govorilo, no učinilo se nije ništa. Hoteli su i dalje devastirani, mali broj pripadnika Hrvatske vojske smješten je u dvije, koliko - toliko sačuvane vile, a kamp životari produživanjem najma svake godine. Općina Župa dubrovačka u nekoliko je navrata od Hrvatskog fonda za privatizaciju tražila da se dio bivšeg vojnog kompleksa u Kuparima izuzme iz buduće privatizacije, za njene potrebe, ali iskrenog odgovora još nema. Milijun noćenja!? Krenimo s brojkama: krajem 1989. godine zaposlenici tadašnjeg VU Kupari proslavili su za današnja turistička vremena u Župi dubrovačkoj nevjerojatnu brojku - milijun noćenja za tu, jednu godinu! Danas to nema cijela naša Županija. U prosjeku do rata u šest hotela, nekoliko depadansa i u kampu dnevno bi u ovom hotelskom kompleksu spavalo preko sedam tisuća ljudi! Stalno je bilo zaposleno oko 400, a tijekom sezone i oko 1200 ljudi. Tih, osamdesetih godina Župa je brojala godišnje oko milijun i sedamsto tisuća noćenja, zadnjih godina sretni smo kad brojke noćenja za godinu pređu tristo pedeset tisuća. Kad se sve ove brojke malo usporede, vidljivo je kako je i tih godina najveći broj noćenja ostvaren upravo u Kuparima, od rata, dakle evo već 18 godina uništenim, praznim i što je najžalosnije zaboravljenim, bez ikakve budućnosti i nakon svih ovih praznih ljeta. I za kraj igre s brojkama, kad bi radili, po procjeni stručnjaka Kupari bi samo državi zaradili po sezoni oko dvjesto tisuća eura, pomnoženo sa svim ovim godinama - čekajući neko rješenje oko ovog kompleksa izgubili smo oko 3 milijuna eura!  Česi pokreću turizam A priča oko Kupara i turizma u ovom mjestu počela je nekad davno i jako lijepo. Mjesto je dobilo ime po tradiciji izrade opeka i crijepa, koji su se našem kraju zove - kupa, a pronađene su neke sa otisnutom 1200. godinom! U tvornici "Kuparici" radilo je 12 peći za sušenje opeka i crijepa, sve još za vrijeme Dubrovačke Republike, posebno nakon velikog potresa 1667. godine kada je potreba za kupama zbog obnove Grada. Sva ta stoljeća iza nas u ovu prelijepu valu s jednom od najljepših plaža na Jadranu navraćali su mnogi vlastelini, što u šetnju, a što i na prva kupanja, otkrivajući ovaj turistički raj. Kupari su najstarije turističko mjesto u Župi, prvi hotel izgrađen je 1919. kako još uvijek vidljivo piše na ulazu u najstariji hotel Grand. Izgradili su ga i bili mu vlasnici Česi, ime njihove tvrtke „Dubrovačko kupališno i hotelsko dioničko društvo - Prag" vidljivo je na mnogim sačuvanim vizitkama, razglednicama i fotografijama. Česi su dakle pokrenuli turizam u Kuparima i u Župi. Svake godine dograđivali su nešto novo, uređuju se plaže, parkovi, šetališta, grade se sportski tereni, objekti za odmor i rekreaciju, mnogo tog vidljivo je i danas. Do Drugog svjetskog rata. Armija gradila i rušila Početkom pedesetih ovu valu otkriva tadašnja Narodna armija, kasnije JNA, te kreće obnova ali i gradnja nekih novih hotela. Ukupno šest; uz stari „češki" Grand, grade se Galeb, Pelegrin, Kupari, Goričina1. i 2., te zgrada Mladost, koja je po potrebi bila i hotel, inače je služila za smještaj zaposlenika. Uz hotele, izgrađena je i Titova vila, nekoliko depadansa obnovljeno, neki i izgrađeni, te kamp, tih godina jedan od najboljih u Europi! Uz to parkovi, restorani, diskoteke, puno tog... Vrhunac su bile 70 - te i 80 - te godine, kada se Kupari, unatoč činjenici kako im je vlasnik JNA, otvaraju i za strane goste, posebno Skandinavce, a brojke gostiju za današnje uvjete su SF priča. A onda je došao rat, te su ti isti vlasnici sve to porušili, opljačkali i uništili. I sve to tako stoji do danas.  Mnogi bi za sebe dio Kupara Zašto se sve ove godine ništa ne događa oko Kupara, zašto se ne prodaju, ne obnavljaju, zašto gubimo toliki novac? Nešto o tome rekla je neki dan i udruga Kurenat, a puno o tom ljuto govore mnogi Župljani već godinama. O budućnosti Kupara svi govore, dogovara se, svako malo „upali se nekome svjetlo", ali ne čini se ništa. U tom čekanju, tek se zna kako prije konačna rješenja, mnogi traže dio za sebe; Državni protokol želi za sebe Titovi vilu, Ministarstvo obrane RH ima puno planova, ponajviše oko zgrade Mladosti, Općina Župa dubrovačka pokušava dio ostaviti za sebe, opet zgrada Mladosti koja bi trebala biti svašta nešto - vrtić, dom za starije, stanovi POS-a... Ipak, najveći problem koji treba riješiti prije svega je - zemljište! Najveći dio zemljišta ex VU Kupari upisan je kao vlasništvo Republike Hrvatske, ali - nekoliko čestica upisano je kao vlasništvo privatnih osoba! Naime, zemljište je prije gradnje otkupljeno od privatnih vlasnika, ali ugovori o zemljištu nisu uneseni u zemljišne knjige, odnosno nisu unesene promjene vlasništva. Dodatni je problem što je zbog dugog proteka vremena teško doći do nekadašnjih vlasnika. To je prvi problem i istinska kočnica budućnosti Kupara.  Club Adriatic Taj „vrući krumpir" država, točnije Hrvatski fond za privatizaciju dao je u ruke tvrtki čudno stranog imena Club Adriatic, osnovanoj da gospodari, dakle upravlja s bivšim vojnim odmaralištima na Jadranu, ukupno čak sa osam tvrtki sličnih Kuparima, među njima i Brijunima. Ova tvrtka za kompleks Kupara, po njima „najatraktivnije i jedine preostale neiskorištene velike površine uz more, uz to u neposrednoj blizini atraktivnog Dubrovnika", predlaže javno - privatno partnerstvo. Ulagači će moći postati vlasnicima površina prijeko potrebnih za gradnju objekata i pratećih sadržaja, a sve ostalo bi se rješavalo davanjem u koncesiju. Naglašavaju kako je potrebno najprije točno utvrditi koje područje je u pitanju, što zadržati u državnom vlasništvu, a što ne, kolika je investicija u pitanju ... Bitna novost je i nedavno donesena uredba o uvjetima gradnje jedan kilometar od mora, te će očito biti potrebno još puno detalja kako bi se krenulo u nekakvu realizacije. Kupari će ići na javni natječaj, a budući investitor, kojega će dočekati pripremljena kompletna dokumentacija, bit će u obvezi podmiriti troškove toga posla. Tu potrebnu dokumentaciju za danas potpuno devastirani kompleks, priprema manja tvrtka "Kupari Adriatic Projekt" koji je "Club Adriatic" osnovao zajedno s multinacionalnom kompanijom "Hochtief" sa sjedištem u Essenu u Njemačkoj, prvom stranom tvrtkom koja se zaista pojavljuje u priči o Kuparima. Unatoč sumnji mnogih, pa i razočarenju, iz Club Adriatic ponavljaju kako je zanimanje domaćih i stranih investitora za taj kompleks koji se proteže na čak 81 hektar površine u proteklih nekoliko godina velik, javilo se po njima više od stotinu zainteresiranih. Interes ulagača povećava se usporedno s rastom rejtinga Dubrovnika kao vodećeg turističkog središta na Jadranu, no u ovaj se projekt, po svemu sudeći, neće ići brzopleto. Sporo, oprezno ili... novce gubimo, Kupari su i dalje zastrašujući, nikome više ništa nije jasno, posebno kad se vidi kako se naokolo ulaže i gradi u hotele, te zaista sve podsjeća na onu TV seriju, ono „Lud zbunjenog..." Napisao i snimio: Boris NJAVRO - Dubrovački list - Nedjelja, 25 Listopad 2009 |
