Naranča je suptropska biljka iz porodice Rutaceae. Može živjeti do 500 godina. Plod je ukusan i sočan, ovalnog oblika. Najčešće uspijeva u toplijim ili južnim krajevima. Zimzeleno je drvo iz jugoistočne Azije, roda Citrus. Pradomovina naranče su Indija i Kina. Uzgaja se u regijama s toplom klimom poput Sredozemlja, Južne Afrike i Kalifornije. Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem podijeljenim u kriške. Stablo je visoko do 12 m, a zimzeleni listovi su veliki 4-10 cm. Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak sto godina. U povijesti je, međutim, poznato tzv. Constableovo stablo, narančino stablo koje je donešeno u Francusku 1421. godine i živjelo je čak 473 godine. Ističu se Citrus sinensis - slatka naranča, i Citrus aurantium - seviljska ili kisela naranča, a postoji više vrsta naranača koje se razlikuju po veličini, boji i kakvoći. Ovo voće ima slatkasto - kiselkasti sok, a ima pH vrijednost od 2.5 do 3, ovisno o dobi i veličini, a voda čini 85 % naranče. Naranče su zelene prije nego procvatu, no neke naranče u jugoistočnoj Aziji su zelene kore i narančaste su iznutra.
To je citrusno voće. Jedno stablo u povoljnim uvjetima može roditi i do 1000 plodova, a najčešće daje 500 plodova godišnje. Plodovi rastu od studenog do svibnja. Prije 16. stoljeća samo su kisele naranče rasle u Italiji, gdje su se pojavile za vrijeme Rimskog Carstva, oko 150. g. prije Krista. Slatke naranče su u Italiju, Španjolsku, Portugal i Francusku portugalski trgovci donijeli u 15. stoljeću. Potom su iz Europe naranče prenesene u Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Afriku.
Naranča ima puno fitokemikalija koje djeluju kao antioksidansi i pomažu uklanjanju stanica karcinoma. Poboljšava rad probavnog sustava, ali može kod osjetljivih osoba izazvati tegobe, ako se previše konzumira. Odlično djeluje protiv alergija, upala i virusa. Također, pomaže radu imunološkog sustava. Znanstvena istraživanja Organizacije za znanstvena i industrijska istraživanja Commonwealtha (CSIRO) pokazuju da jedan obrok citrusnog voća dnevno smanjuje rizik od moždanog udara za 19 %. Narančina kora pojačava apetit, te pomaže kod nadutosti i grčeva u želucu. Naranče se često koriste kao osvježivač zraka.
Izvor: Wikipedija
Naranča u kuhinji
U dubrovačkom kraju najviše rastu ljute naranče (seviljske) i naranče vašingtonke (velikog sočnog ploda bez pica, imaju malo „srce“ u dnu ploda).
Široka je primjena naranača u mediteranskoj kuhinji, bilo da se radi o sočnoj unutrašnjosti ploda ili gorkastoj kori. Konzumiraju se sirove kao voće, ocijeđene kao sok, u likerima, u kolačima, kao džemovi, marmelade, u mesnim i ribljim jelima, marinadama, ušećerena korica…
Serijom recepata prezentirat ćemo Vam nekoliko tradicionalnih i modernih recepata sa ovim rajskim plodom, čija je sezona dozrijevanja u punom jeku.
Naranče izbosti pantarulom (samo koru) i preliti vodom da ih pokrije.
Dodati 2 šake soli, te kuhati 20 minuta.
Izvaditi iz vode, prepoloviti, očistiti pice.
Samljeti mikserom (neka ostane i malo većih komadića).
1½ kg cukara rastopiti u 2 – 2,5 dl vode. (omjer: 1½ kg cukara na 1 kg mase mljevenih naranača, a ako ne želite da bude preslatko, može i 1.20 kg cukara.)
Kada se rastopi cukar, dodati smjesu od naranača. Kuhati 1 sat.
Na kraju se može dodati 1 vanilin štapić i malo ruma.
Marmelada od ljutih naranača
5 većih ljutih naranača oguliti i izrezati na tanke fete.
Izdvojiti pice, zamotati ih u gazu i vezati.
Fete preliti litrom vode i u to pokišati gazu s picama. Kišati 24 sata.
Gazu iscjediti u vodu s fetama naranača (pice baciti) i sve to kuhati oko 1 sat.
Tome dodati 1 kg cukara i kuhati još 45 minuta.
U slijedećem nastavku; Arancini i kuglof od naranče