Svečanost Sv. Vlaha
„…Sveti Vlaho, prema legendi, javio se plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana da napadnu Grad i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom (prije su to bili Sv. Srđ - zato i brdo Srđ i Bak).
Štovanje zaštitnika Sv. Vlaha ostalo je kroz burna vremena dubrovačke povijesti nepromijenjeno, a zaštita trajna.
On je ujedinjavao Dubrovčane, plemića i kmeta, građanina i trgovca, da isto misle i istom teže, jer nije moguće drugačije shvatiti snagu kojom se ova mala državica mogla očuvati od nasrtanja moćnih, pohlepnih i okrutnih neprijatelja i izvršiti tako velebna djela u svakoj grani ljudskog umijeća. Svi i sve je bilo podređeno višim ciljevima i nitko nije smio previše zadužiti Republiku da bi ga se moralo previše častiti. Kroz čitavo vrijeme trajanja Republike podignut je samo jedan spomenik (Mihu Pracatu), jer je vrhovni glavar bio Sv. Vlaho.
Na Pločama, istočnom ulazu u povijesnu jezgru Grada, uklesan je na kamenu natpis na latinskom jeziku: ’Daleko budite divlji! Nikoga se ne boji ova tvrđa, koju grije dah svetog starca.’“
Dio iz teksta kojeg je sastavio don Ivo Bjelokosić, rektor crkve Sv.Vlaha, 1. listopada 1994. godine
Grličanje O blagdanu sv. Vlaha svake se godine u Crkvi sv. Vlaha dijeli blagoslov grla. Svećenik s dvjema isprepletenim svijećama, koje stavi ispod grla, pristupi vjerniku i moli: „Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i svakog drugog zla!“ Blagoslov se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Vlaho svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost.
1038. Festa Sv. Vlaha Prošle godine, na konferenciji UNESCO-a u Abu Dhabiju, Festa Sv. Vlaha uvrštena je na popis UNESCO-ve svjetske nematerijalne baštine. Uz lepoglavsku, hvarsku i pašku čipku, zvončare iz Kastva, hvarske procesije za križem, proljetne procesije Ljelja, tradicionalne proizvodnje drvenih igračaka iz Hrvatskog zagorja, te dvoglasno pjevanje i sviranje istarske ljestvice, uvrštena je i Festa svetoga Vlaha, svjetovno – crkvena proslava sveca –zaštitnika Dubrovnik.
Pomalo znakovito, 30 godina nakon što je grad Dubrovnik upisan u UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine, odano je na taj način svojevrsno priznanje svetkovini koja je neodvojivi dio Dubrovnika i njegovih građana, ali i stanovništva uže i šire okolice, još od 972. godine.
I ove će godine stasiti Župljani i ponosne Župke u narodnim nošnjama pohoditi „festu ki dohodi jednom na godište“. I ove srijede, 3. veljače, u zoru, razlijegat će se tihi šapat molitve preko Ploča, kojeg će donijeti Župke, pasajući prema Gradu. Barjaktari župskih bratovština u pratnji mlađih iz bratstava, nosit će barjak svoga bratstva i pokloniti se svecu zaštitniku, prisjećajući se tako svoje tisućljetne tradicije duboko uklesane u kamenim pločama Grada.
Tradicionalno za Festu Sv. Vlaha sva rodbina iz okolnih mjesta i sela dođe u Grad na misu i procesiju, pa onda iza na objed u svojte koja živi u Gradu. Domaćice bi večer prije spravile toć od mesa, a ujutro prije mise skuhale bi veliku količinu paste. Kad bi svojta došla na objed, stavila bi u pjat puno paste koju bi malo "zašporkala" toćem. Što bi više čeljadi bilo na objedu, dobivali bi sve više paste, a manje toća, i zbog toga, šporki makaruli. Evo i mojih... 
Dubrovačka torta 
