PRVO JE „Ž“

U jednom razgovoru, a koji znadu bit jako veleumni, izašla je ideja da bi bilo dobro na portalu uputiti jednu kolumnu koja bi se doticala prostora i vremena ovuda kroz Župu dubrovačku. Ne bi to bio virtualni, nego strogo realni svijet, bile bi to male slike iz svakodnevnice, iznesene „kućnim“ jezikom na lagan, svakodnevni način, neopterećene „školskim“ rječnikom.

U zajednici ionako imamo dupla mjerila, kad smo neđe recimo sami, frcaju rječetine koje se u podumjenti hataju djelova judskog tijela, a već drugom prilikom smo jako fini, s ulizanim „facom“. Ođe bi jedini grijeh bilo način ophođenja, ali sve drugo  bi bilo skladno, kako i treba bit. Dakle, sadržaj bi trebo biti opći onakvi kako se vrijeme kotura kroz ovaj kraj, bez ambicije ocjenjivanja gospodarstva, politike, meteo prilika ili ti ga ko zna što. 

Onaj koji bi to piso trebo bi vodi računa o tome da ako se tega uhati, da treba to nekako stalno i pisa. Možda bi se neđe nešto ne samo senjalo već i isprovociralo.

Solada od tega nema, ali bilo bi obaveza, možda bi bilo i nekih reakcija, bilo pozitivnih možda negativnih i na to treba bit spravan.

Za pretpostaviti je da bi publika bila … hm, koja? Vajda se zna ko prati ovaj medij? Čini mi se lakše kazat ko ne bi pratio ovo. Kako? Pa tako što idući putem mogu rijet ovaj ne čita portal, ovaj ili ova možda, ovi svakako da, eto ti rezultata ankete. Dakako, stereotipi su tu da dadu „pečat objektivnosti“,  ko prati ili ne prati ovaj portal, ko je informatički pismen a ko ne. Bili to mladi ili stari, školovani ili manje školovani svakako ako su kuriozni pratiti će sadržaj, u suprotnom piši propalo. Svakako sadržaj treba namijeniti onome tko će ga već pratiti i čitati, nekoga će se i privuć, pa valjda webmaster zna.

Tekstovi bi trebali imati svoje naslove, ali treba li i kakav naslov staviti za samu kolumnu, a da ne bude pretenciozan, a jopet bi trebo oslikavat ono što bi se kroz tekstove iznosilo?

Kako bi bilo ovo, „Prvo je Ž“?

Kakvo „Ž“, ono je zadnje u abecedi i đe je ono prvo? E, za nas je prvo Župa, znači „Ž“, a jopet „Ž“ znači život, a ono je prvo. Dakle, Župa je prvo, ustvari nekad se zvala i Žrnovnica, a dok je bila Astarea svakako bi bila prvo, iako je onda „abeceda“ bila latinska. Ajde neka bude ovaki naslov.

Tako idem kroz ovo naše vrijeme i gledam prostor i ljude u prirodnom amfiteatru Župe dubrovačke. Gledam gnijezdo o kojem i u kojem treba pisati, smješteno između Grada na zapadu, Konavala na istoku, općine Ravno na śeveru. Tio sam rijet i na jugu kako graničimo s Italijom, ali ne, nijesu čak ni međunarodne vode, nego odma iza Bobare spajaju se morske granice Grada i općine Konavle. To je veliki problem, zatvoreni smo, trebamo iskat izlaz na otvoreno more ko i Slovenci. Nije čudo da Župa nema kočarica.

Defora Bobare nije more župsko, zamitili su nas tako što su župsku valu službeno krstili Župski zaljev, a škoji Supetar, Bobara i Mrkan ostali su u drugoj općini.  

Što se tiče ravničarskog dijela, župskog poja, negda se moglo pisati o vrstama pomadora ili carevića koji su tu rasli, ali sad umjesto kupusa tu rastu kuće. Istina još su vazda kuće, a bili su govorili nešto i o neboderima.

Gori po strani negda su rasli bori i dubovi sada je sami vrijes i žuka, a uskoro će ih zamjenit auto đada.

Kad smo kod kupusa, ima još u Župi raznih vrsta kupusa, pa i onega u glavi. Ima svega za spravit menestru s osušenom pračevinom ili kaštradinom, kojih je jopet sve manje, a za Božić počo se tu i tamo spravjat ćešket s janjetinom i šenicom.

Svakako, more, poje, stranu i svu tu raznolikos na malom prostoru fino raspoređenu, koju nam je bog do, u našijem budućijem tekstovima trebat će povezati s judima koji su tu negda bili, koji sad tu obitavaju i koji će tek doć.

Miše

 
U sljedećem nastavku
u ponedjeljak, 15. ožujka;

  Cvjeće na Domu

Autor Kolumne

  Komentirajte kolumnu na Župskom forumu