Gospodine, smiluj se svome narodu

Iz iskustva susreta s ljudima se možemo osvjedočiti kako se većina deklarira vjernicima, iako odbacuju temeljne postulate vjere. Nadalje, ti i takvi onda sebe smatraju bezgrešnima. Kad se bolje promisli o takvome stavu i shvaćanju vlastite osobnosti i stanja bezgrešnosti onda i nije tako strašno i teško dovesti u pitanje antropološko teološku činjeničnu istinu koja kaže: Svaki je čovjek podložan grijehu. Netko više, a netko manje. No, bit problema ne leži u intenzitetu manje ili veće grešnosti, nego u činjenici što se ne želi pogledati sebi u lice i srce i suočiti se s potrebom da je, posebno u današnjem svijetu, nužno i hitno, više nego ikada, obraćenje svih bez iznimke, bez obzira tko se kakvim poslom bavio ili ne bavio, tko kakvim životom živio ili ne živio. Iz analize društvenih događanja, iz kojih nisu isključeni kršćani, je evidentna potreba temeljite samokritike koja će otvoriti put prema promjeni ili obraćenju srca i shvaćanja stvarnosti u kojoj živimo. Kada manjina uspije nametnuti većini svoje sudove nadahnute egoizmom, iskorištavanjem u materijalnom i tjelesnom smislu, svodeći drugoga na puko sredstvo zadovoljenja vlastitih prohtjeva onda se i većina predaje prešutnim odobravanjem ovakvom stilu vrijeđanja i ponižavanja dostojanstva ljudske osobe. Ako je ovakav stil ponižavanja nametnut, ne uzimajući u obzir ovdje pisane i elektronske medije, u konstantan okvir suživota onda se može reći da zapravo vjera odnosno kršćanstvo nije uspjelo dati doprinos razvoju cjelokupnosti ljudske osobe. Naime, treba znati da Crkvu čine kršćani koji su obvezni unijeti u društvene međuljudske odnose one principe i vrijednosna načela za koje je Isus Krist umro i uskrsnuo. Glavni preduvjet prisutnosti Isusa Krista u čovjekov životni prostor je sažet u Isusovom prvom javnom nastupu na zemlji među učenicima i svjetinom koja ga je s oduševljenjem slijedila: Obratite se i vjerujte Evanđelju! Zar nije ovo smisao korizmenog vremena kojeg živimo? No, smisao korizme će biti još veći ako će se postići cilj toliko potrebnog obraćenja. Nažalost, mnogi se zaustavljaju na samo već započetoj i izraženoj želji korizmenog odricanja. Možda se netko pita: Zašto je nemoguće ustrajati na ovako dobrim i plemenitim željama, koje se izriču čak i u medijima sa strane poznatih i uglednih sportaša, zabavnih i estradnih umjetnika, vođe političkih stranaka, ekonomskih stručnjaka, uspješnih biznismena itd. Evanđelje Isusa Krista nudi jednostavno rješenje, koje nažalost nije prihvaćeno. Jer da je prihvaćeno ne bi tako olako izmaklo iz života deklariranih vjernika. Bog je uvijek spreman pružiti milost svoga Duha. Pitanje je koliko uistinu čovjek želi dopustiti Božjem Duhu da ga preobrazi na sliku nesebične i bez interesne ljubavi pomaganja svakom čovjeku bez razlike.