Velika festa trajala je cijeli prošli vikend (kraj srpnja, početak lipnja) na Brgatu Gornjem! Razloga za slavlje bilo je i previše. Između mnogih, najveći je svakako kako je njihov boćarski klub ove godine dobitnik godišnje nagrade Općine Župa dubrovačka. Veliko slavlje je počelo prošle subote, kada je svojih trideset godina postojanja slavio Boćarski klub! Po tradiciji, sve je počelo Svetom misom u mjesnoj crkvi zaštitnice mjesta Svete Ane, nastavilo se polaganjem vijenca za sve pokojne boćare, ali i ostale mještane, te velikim turnirom popodne u njihovom Boćarskom domu.

Počeo je već koji dan prije, pripremama terena i svega što treba. Sreo sam već tada predsjednika kluba Antuna Knega, znamo ga jako dobro s tehničkih pregleda naših vozila dole u Ćibaći. S njim je tada bio i tajnik kluba Ivica Vojvodić, kao i jedan od najstarijih članova kluba, ali i po mnogo čemu možda i najzanimljivija osoba Brgata Gornjeg, Zvonimir Bašić! Puno tog bi se o Zvonku moglo napisati, tek ukratko da voli ptice i golubove, ima čak i nekoliko vukovarskih golubica, „A da to vidiš!“, kaže mi, te kako je već 37 godina zvonar Crkve Svete Ane. Za to je dobio i pohvalu našeg Biskupa. „Ne ja! Ja i moja žena Luce!“ pojašnjava mi. Istina, sad elektrika radi svoje, ali točno u podne Zvonko redovno svrati do Sv. Ane za uvjerit se zvone li zvona.  
Njih tri obavljali su zadnje pripreme za ovaj veliki dan, kada je njihov klub, koji inače okuplja oko 40 članova, a u stvari cijelo mjesto se vrti oko kluba, slavio svoju veliku godišnjicu. Pričaju mi kako je Boćarski klub osnovan 28. veljače davne 1978. godine, kako je klub inicijator svega vezanog i za napredak i događanja u mjestu, samim tim i za razvoj, te kako su već prije rata uredili ovu dvoranu, u ratu uništenu i opljačkanu, kao i cijelo njihovo mjesto. Sve su obnovili, i mjesto i dvoranu koja je okupljalište svih mještana, čak su obnovili i igralište za djecu ispred škole, u koju danas ide tek 18 učenika. Klub sad igra u Prvoj županijskoj ligi, te je po svemu simbol Brgata Gornjeg.
Na turniru je sudjelovalo šest ekipa, svi iz Župe dubrovačke, okupilo se sve što ima veze sa boćama, sa svih strana, veselo i uz pjesmu, a pobijedili su naravno Brgaćani. Jedna od dvije njihove ekipe. Navečer se slavilo u restoranu Portun, Krista Kristovića. Tamo nema koga nije bilo, svi koji imalo drže do sebe, od općinskih čelnika, mnogih sponzora, boćara iz mnogih ekipa, do ostalih prijatelja Boćarskog kluba Gornji Brgat! Naglašavaju mi „Spomeni Ivu Kneza, on je naš župski zet koji vazda pomaže!“ Slavila se godišnjica, ali slavila se i nagrada, priznanje koje je na Dan Općine, u ponedjeljak, 26. svibnja ispred svih brgatskih boćara, uz znane uzvanike i mdije, primio Antun Knego, uz ugodne riječi zahvale svima, ali posebno onima koji su ih i predložili za ovu nagradu, njihovim prijateljima, boćarima Brgata Donjeg!

 

 

Koji dan iza, iz jutra, navratim još jednom do Brgata Gornjeg. Nakon što su feste prošle. Mirno, prazno, nigdje nikoga. Čeka me Ivica Vojvodić, tajnik kluba, živi u središtu i bez njega o ovom mjestu nema priče. Šetamo u điru i pričamo o onima koje iz ovog mjesta svi znaju, o Antunu Vojvodiću i njegovim ponijima koje sve više djece iz Grada navraća jahati, o Pasku Nadramiji i njegovim bijelim golubicama bez kojih je festa Svetog Vlaha nezamisliva. Srećemo i baku Franicu, najstariju članicu Kluba, „Plaćam članarinu od prvog dana!“ kaže mi. Tu je i Zvonko, zvonar crkve, pokazuje mi neobnovljene kuće srušene u zadnjem ratu, kaže kako je Švicarska vlada započela obnovu na sva zvona, ali stala i nestala. A obnova nije završena, puno je kuća još razrušenih. Ispred škole, Područna za prva četiri razreda OŠ Župe dubrovačke, srećem klince Brgata Gornjeg, njih 18, jutarnja smjena učiteljica Renata Pavlin, prvaši tek njih dva, Luka Kraljić i Luka Bevanda, te četvrtaši njih pet, Romana i Tihana Balarin, Petar Kraljić, Ivan Kristović i Vlaho Vojvodić. Popodne učiteljica Nina Lujo i sedam drugaša, Mario i Lucija Bačić, Miho Kraljić, Mateja Knego, Dominik Krmek, Marina Mihajlović i Marija Asanović, te trećaši Pero i Antonela Asanović, Danijela Mihajlović i Petra Knego. Slikam ih na igralištu, klinci igraju nogomet, kažu kako će „Boćari kad narastu, jer to igraju stariji!“ Oni su budućnost malog mjesta velikog srca! Brgata Gornjeg o kojem priča nema kraja….

 

Tekst i slike - Boris Njavro