Župski portal - zupcica.hr

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Vedran Mezei predstavio Mline i Plat u American Way, jednom od najčitanijih časopisa na svijetu

Časopis American Way  mjesečno je dostupan za više od šesnaest milijuna ljudi širom svijeta, a u izdanju za kolovoz našao se i tekst o Župi dubrovačkoj. Kako je do toga došlo otkrio nam je Vedran Mezei , autor knjige „Tu sam!“ i glavni krivac za objavu spomenutog teksta.

- Početkom ljeta preko kontakta na mojoj web-stranici javio mi se gospodin Boyd Farrow, neovisni novinar kojeg je američka zrakoplovna kompanija American Airlines unajmila da napravi članak za njihov časopis. Objasnio mi je da „American Way“ svaki mjesec predstavlja jednu od destinacija ove zrakoplovne kompanije i da u kolovozu izlazi članak o Dubrovniku. Članak je zamišljen na način da petero ljudi iz različitih područja života predstavi destinaciju kroz neku svoju osobnu priču.
U telefonskom razgovoru koji je ubrzo slijedio rekao sam mu da živim u neposrednoj blizini Dubrovnika i predložio mu da posjetiti Župu. Ideja mu se toliko svidjela da svi drugi prijedlozi koje smo prije razmatrali više nisu dolazili u obzir.

Obilazak smo započeli u Srebrenom i zaustavili se u parku Striježice gdje smo razgovarali o Puntiželi. Bio je ugodno iznenađen ambijentom i činjenicom da se na ovom mjestu više od dvadeset godina održava glazbeni festival zahvaljujući isključivo volonterskom radu. Zanimala su ga i moja iskustva kao izvođača.
Krenuli smo prema Mlinima i u šetnji razgovarali o povijesti našeg mjesta i drugim zanimljivostima. Htio je saznati na koji način je sve to vezano za mene osobno jer, kako je naglasio, članak je upravo tako zamišljen. Pitao me gdje se najviše volim kupati, gdje sviram, u koje ugostiteljske objekte zalazim, o čemu pišem u novoj knjizi i slično. Zato smo se zaustavili na Morskoj taraci ispred hotela Mlini kako bih mu pokazao mjesto gdje sam kao dijete naučio plivati i gdje zadnjih godina redovito sviram. Nakon toga obišli smo kapelicu sv. Roka, župnu crkvu sv. Ilara i hotel Astareu.

Šetnju smo nastavili sve do Beterine i čini mi se da ga je ova naša osamljena vala od svega najviše dojmila. Otkrio sam mu da je upravo ovdje, s obzirom na zanimljivu povijest ljetnikovca Bettera, dijelom smještena i radnja moga novog romana. Ipak, u članku nije spomenuo Beterinu, a pretpostavljam da je to izostavio jer se ova tema ne bi mogla ukratko obraditi  s obzirom na sve o čemu smo tada razgovarali.

Nakon toga vratili smo se do plivališta i popili piće u caffe baru Gusar, „in one of my favorite local bars“ .

Da ne bi ostalo sve samo na Mlinima, otišli smo do Plata i tamo napravili đir po plažama. Na kraju obilaska svratili smo na ručak u restoran Posejdon gdje nas je ugostio vlasnik restorana Jozo Nardelli. Gospodin Farrow je pokazao interes i za dugogodišnju tradiciju ovog ugostiteljskog objekta o kojoj ga je detaljnije upoznao Jozo.
Desetak dana nakon njegovog posjeta, u Župu je stigla gospođica Yasmina Green, umjetnička direktorica projekta i fotograf Jon Enoch. Našli smo se u hotelu Astarea gdje smo na kavi dogovorili plan za „foto session“. Predložio sam im da prvo odemo do Beterine ali, obzirom da je fotograf sa sobom imao dosta opreme, upozorio sam ih da put do tamo nije jednostavan. Nisu se dali obeshrabriti i kad smo stigli do ljetnikovca bili su oduševljeni lokacijom. Čudili su se da nešto tako dragocjeno godinama stoji zapušteno, ali smo se složili da je upravo osamljenost ovog mjesta ono što ga čini tako privlačnim.
Po izlasku članka primijetio sam i nekoliko sitnih grešaka. Tako, na primjer, u tekstu stoji da smo na Morskoj taraci sjedali u hladu palmi, iako se zapravo radi o borovima. Također, napisao je da u našem području ima dosta ljetnih glazbenih festivala, s čim se ne bih mogao složiti. Kad smo bili u parku Striježice pričali smo o Puntiželi  i baš tom prilikom sam rekao da je ovaj festival poseban po tome što je jedan od rijetkih koji pruža mogućnost afirmacije mladih glazbenika. Ali naravno, sve su to sitnice, pogotovo ako se uzme u obzir da je članak rađen ležerno i u opuštenoj atmosferi. Vjerujem da smo na kraju uspjeli na dostojan način predstaviti „naše malo misto“.  
Jako mi je drago što sam imao priliku upoznati ove zanimljive ljude. Dojam koji su stekli prilikom obilaska našeg kraja samo mi je iznova potvrdilo ono već odavno znam – da živimo u jednom od najljepših kutaka svijeta. Možda bismo svi češće trebali toga biti svjesni  - rekao je Mezei.


Članak možete pogledati na : https://americanway.com/en/features/2019/07/local-takes-dubrovnik


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn