Na prve početke široke palete sportskih natjecanja u Župi dubrovačkoj nailazimo neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata kada se ja na ovim prostorima počeo razvijati turizam. Izgradnjom prvih hotelskih kapaciteta u Kuparima ovamo su počeli pristizati i prvi moderni turistički nomadi, većinom iz tadašnje industrijske i sportske svjetske velesile – Čehoslovačke. Nažalost, malo je ostalo vjerodostojnih dokumenata iz toga vremena koji bi mogli potvrditi kako je i kada koji sport nalazio svoje mjesto u jednoj siromašnoj i nerazvijenoj sredini kakva je u to vrijeme bila Župa dubrovačka. Razlog tome najvećim dijelom leži u ratnim stradanjima koje je ovaj kraj proživio u dvadesetom stoljeću i potpunom uništenju velikog dijela kulturne i povijesne baštine koju su mnogi vrijedni Župljani desetljećima ovdje mukotrpno stvarali i sakupljali.

Nitko sa sigurnošću ne može utvrditi kada je u Župi odigrana prva vaterpolo utakmica i tko je ovamo uopće donio prvu „pravu“ loptu. Jedino se sigurno, zahvaljujući malobrojnim sačuvanim fotografskim materijalima, može utvrditi da prvi počeci ovoga popularnoga sporta sežu barem do 1931. godine, pa se tako može i potvrditi da vaterpolski sport u Župi ima svoju dugu tradiciju od punih 80 godina. Vjerojatno se to dogodilo i nešto ranije, jer najstarije sačuvane fotografije nedvojbeno potvrđuju da se je na primjer u Kuparima igrao tenis već 1928. godine.

Istraživati ovako nejasne konture početaka razvoja plivačkih natjecanja, a uz njih i vaterpolo sporta, nije previše zahvalno, ali je ipak vrijedno truda. Zahvaljujući brojnim djelomično sačuvanim privatnim arhivima može se vjerodostojno rekonstruirati tijek prvih važnijih plivačkih sportskih aktivnosti u Župi dubrovačkoj, a obilježavanje jedne ovako vrijedne obljetnice prava je prilika u kraćim je crtama približiti brojnoj čitalačkoj publici 'Dubrovačkog vjesnika'.

Lokalne ekipe

Prve početke sportskih natjecanja u Župi nailazimo prigodom organiziranja povremenih zabavnih programa namijenjenih obogaćivanju turističke ponude, pa su tako često organizirana natjecanja između lokalnih ekipa iz Mlina, Srebrenog i Kupara, a u koje su se kasnije sve više počeli uključivati i uvijek sportski aktivni češki turisti. Poticajni uzor razvoju plivačkih natjecanja u župskom kraju posebno je dalo osnivanje Plivačkoga kluba Jug u Dubrovniku početkom 20-ih godina prošlog stoljeća, pa se zato opravdano može pretpostaviti da je neposredno nakon toga i u Župi rođen ovaj popularni sport.
Improvizirana plivališta, na kojima su se kombinirano održavala plivačka i vaterpolo natjecanja, postavljena su u Kuparina na plaži, u Mlinima između „glave od mula“ i kamena zvanog „Konj“ a u Srebrenom uz put od mula prema centru mjesta.
Prvu poznatu generaciju župskih plivača i vaterpolista činili su: Tonći Duper, Nino Šarlić, Ivan Fortunatović, Pero Penić, Antun Marega – Pušo, Oskar Vuković, Martin Bašić, Tonći Fortunatović, Pavo Fortunatović, Adolfo Bradarić, Marin Jakobušić, Mirko Tarana, Nikola Zec, Grgur Gale, Marijan Spužević, Predrag Kolbe, Jovo Smiljanić, Zlatan Domančić, Ranko Domančić, Mladen Spužević, Bugo Barišić i drugi.
Pored međusobnih susreta, župski su se vaterpolisti natjecali i sa svojim vršnjacima iz Cavtata, Ćilipa, Herceg Novog, Gruža i Grada ali, kako smo to već i naglasili, i sa češkim turistima u Kuparima.
U praskazorje Drugog svjetskog rata sazrijeva nova generacija župskih vaterpolista: Ivo Handabaka, Antun Handabaka, Ivo Goga, Vlaho Goga, Tonći Marega, Tino Glavić, Mato Masar, Ivo Stella, Miloje Domančić, Vanja Karlović, Antun Đivoje i drugi.
Naravno, početak novog svjetskog ratnog sukoba prekida sve sportske aktivnosti ali se neposredno nakon njegovog završetka ponovo intenziviraju sportska natjecanja pa tako i plivačka.
Prva poslijeratna vaterpolo utakmica odigrana je pred prepunim gledalištem između ekipa Mlina i Cavtata prigodom tradicionalne proslave Svetog Roka 16. kolovoza 1946. u Mlinima. Barkom Pava Fortunatovića na vesla (veslali su Pero Bolotin, Pero Ivelja i Uđenko Marega) prevezene su posuđene „branke“ iz Cavtata dok su Mato Masar i Kruno Marega drvenim letvama i konopima omeđili plivalište. Utakmica, koju je sudio dubrovački zlatar Vierda, završila je neriješeno 3:3 iako je Miloje Domančić dao pobjedonosni gol u zadnjim sekundama utakmice kojeg je sudac (ne)opravdano poništio. Incidentna situacija se ipak nekako smirila pa su svi zajedno do kasno u noć slavili sv. Roka. Prvu su utakmicu za Mline odigrali: Ivan Fortunatović, Mato Masar, Vanja Karlović, Tino Glavić, Miloje Domančić i Tonći Duper.

Prave branke i prava lopta

Prve „prave branke“ su načinjene 1950. u starom mlinu od materijala sakupljenih (zapravo „posuđenih“) na gradilištu Hidrocentrale Zavrelje, nabavljena je tada i jedna „prava“ lopta iz Zagreba a Anka Handabaka je sašila prvi komplet kapica.
Nakon prvih domaćih utakmica, slijedilo je i prvo veliko gostovanje u Cavtatu 13. kolovoza 1950. kada je zabilježena vrijedna pobjeda 4:2 (igrali su Vlatko Turnić, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja, Antun Handabaka i Gusti Montagnie). Uzvratni susret u Mlinima 16. kolovoza (Sv. Roko) završio je neriješeno 3:3. U kolovozu 1950. zabilježena su i dva susreta sa Konavljaninom iz Ćilipa kada se je na prvu utakmicu otišlo leutom pod konavoske stijene u sastavu Josip Pupator, Antun Handabaka, Vlaho Goga, Puljiz, Miloje Domančić, Tiho Kopitović i Pero Ivelja. Za pobjedu rezultatom 4:3 Župljani su od Konavljana za nagradu dobili – sepet grožđa kojeg su sa svojim domaćinima tom prigodom zajednički u slast odmah i pojeli.
U proljeće 1951. neslužbeno je osnivačkom skupštinom konstituirano Sportsko društvo Gusar upisano u evidenciju tadašnjeg omladinskog Komiteta. Za prvog je predsjednika izabran Antun Kobasica. Prvi službeni sportski trofej Gusar je osvojio 26. kolovoza 1951. kada je u finalu kotarskog prvenstva u Srebrenom pobijedio Lopud rezultatom 11:1 sa ekipom u sastavu : Vlatko Turnić, Antun Handabaka, Miloje Domančić, Tiho Kopitović, Pero Ivelja i Tino Glavić. Te 1951. Gusar je imao pionirsku, juniorsku i seniorsku mušku ekipu te seniorsku žensku ekipu.
Koncem 1951. konačno je pokrenuta inicijativa za osnutak vaterpolo kluba u Mlinima i njegovu službenu registraciju pri Plivačkom savezu Hrvatske. Skupština Plivačkog kluba Gusar održana je 3. siječnja 1952. iz jednostavnog razloga da se ne plati članarina za godinu koja je upravo protekla. Predsjednik kluba je Vlaho Goga.
Plivački savez Hrvatske je 25. travnja 1952. registrirao PK Gusar pod rednim brojem 32. a na kartonu registracije stoji da je predsjednik Vlaho Goga, sekretar Božo Zec, trener za vaterpolo Miloje Domančić i trener za plivače Pero Ivelja. Ukupan broj članova je 27, od toga 23 muška i 4 žene od kojih su (u to vrijeme vrlo važan podatak) 9 radnici, 2 seljaci i 16 đaci i studenti.
Na prvom službenom nastupu na prvenstvu Hrvatske u vaterpolu održanom od 15. do 18. kolovoza 1952. u Bjelovaru Gusar je osvojio treće mjesto u sastavu: Tomislav Katanec, Vlaho Goga, Božo Zec, Miloje Domančić, Tino Glavić, Pero Ivelja, Tiho Kopitović, Marinko Zec, Antun Popović i Ilija Handabaka. Na sljedećem prvenstvu Hrvatske 1953. u Zadru Gusar osvaja drugo mjesto.

Prijeteljske

Kako se prvenstva Hrvatske sljedećih godina više nisu organizirala, Gusar igra uglavnom prijateljske utakmice sa trebinjskim Leotarom, cavtatskim Epidaurusom, osiječkim Omladincem, beogradskim Severom, dubrovačkim Bellevue-om, a 1963. u Mlinima i sa reprezentacijom Malte (rezultat 4:4).
Uskoro nastupaju krizna vremena sve do 1973. kada se Gusar ponovo natječe na regionalnom prvenstvu Hrvatske u Cavtatu. Od 1973. započinju intenzivni nastupi na Kupu Dubrovnika, kvalifikacijama za prvenstvo Hrvatske i na prvenstvu općine Dubrovnik. Važnu prekretnicu u životu kluba označava izgradnja današnjeg plivališta čiji je dovršetak obilježen turnirom od 3. do 5. srpnja 1976. na kojem su sudjelovali još i Cavtat, Primorje, Bellevue i juniori Juga.
Od 1978. Gusar nastupa u Međurepubličkoj ligi – jug u kojoj nastupaju dubrovački, korčulanski i bokeljski klubovi a odlazi se i na turnir u njemački Essen.
U ljeto 1982. na prve pripreme u Mline dolazi tek osnovani Vaterpolski klub Bečej, kasnije jedan od najjačih vaterpolo klubova na svijetu, borave u Srebrenom u Vili Lovorka i svakodnevno pješače do Mlina na treninge sa našim vaterpolistima.
Nakon osvojenog prvog mjesta u Međurepubličkoj ligi 1982. od sljedeće sezone 1983. Gusar se natječe u Drugoj saveznoj ligi – jug. Koncem lipnja odlazi se na pripreme u Patras gdje na turniru Gusar igra sa grčkim prvoligašima Olimpiakos i Patras.
Godinu poslije, 1984., Gusar osvajanjem prvog mjesta u Drugoj ligi stječe prvi put pravo nastupa u Prvoj saveznoj vaterpolo ligi, ali odustaje zbog orijentacije kluba na amatersko bavljenje sportom i volontersko upravljanje klubom.
U lipnju 1985. odlazi se na pripreme u Atenu gdje se trenira i igraju trening utakmice sa grčkim prvoligašem Vouliagmeni.
Reorganizacijom vaterpolo natjecanja od 1989. Gusar se natječe u Prvoj B saveznoj ligi sa klubovima Proleter (Zrenjanin), ŽAK (Subotica), Triglav (Kranj), Medveščak (Zagreb), Bijela, Budva i Beograd. U sljedeće dvije sezone o ovoj ligi igraju još i splitski Mornar, riječko Primorje te skopski Vardar.
Ratnu 1991. godinu Gusar započinje igrama na izuzetno rizičnim gostovanjima u Beogradu, Zrenjaninu i Budvi a putovanje u Skopje će ostati zapamćeno po noćnom putovanju autobusom preko Kosova i Crne Gore, napeto i sa zlim slutnjama slušajući na radiju vijesti o napadu na policijsku postaju u Pakracu.
Ratna agresija na Župu dubrovačku, njena okupacija i potpuna devastacija uzrokom su jednogodišnje stanke u svim sportskim djelatnostima. Od 1993. Gusar nastupa u Drugoj hrvatskoj vaterpolo ligi – južna skupina.
U jubilarnoj 50. obljetnici kluba Gusar 2001. nakon doigravanja sa rovinjskim Delfinom i Dubrovnikom (bivšim Bellevueom) stječe pravo nastupa u Prvoj hrvatskoj vaterpolskoj ligi. Nakon odigranih dviju sezona u Prvoj ligi, Gusar se ponovo vraća u Drugu vaterpolo ligu u kojoj se natječe sve do današnjih dana.
Vaterpolski klub Gusar danas ima impozantan pogon od 110 igrača podijeljenih u selekcije mlađih kadeta, kadeta, mlađih juniora, juniora i prvu seniorsku ekipu.
Amaterizam, volonterstvo i ljubav prema vaterpolu sjedinjuje sve ove prisutne generacije Gusara u rasponu životne dobi od 10 do 90 godina koji djeluju u jednoj maloj urbanoj sredini kao jedno od njenih temeljnih odrednica stjecanja navika u kontinuitetu zdravog i skladnog života. Svoga mjesta i svoje Domovine.

Neven Jerković

Dubrovački vjesnik, 03.rujna 2011.g.