Župski portal - zupcica.hr

http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg
 
http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg http://www.zupcica.hr/images/slike/moduli/tz-brosura1.jpg

Župski portal - zupcica.hr koristi kolačiće (cookies) kako bi pružio bolje korisničko iskustvo, prilagodio funkcionalnost stranice i prikaz sustava oglašavanja. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Opći uvjeti korištenja

Prihvaćam

Predstavljena publikacija "Konzerviranje i restauriranje arhivskog gradiva iz perioda Dubrovačke Republike”

Publikaciju “Konzerviranje i restauriranje arhivskog gradiva iz perioda Dubrovačke Republike” predstavio je u utorak, 5. studenog u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku Hrvatski restauratorski zavod u suradnji s Vijećem za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.

Riječi pozdrava uputili su generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, uime Grada Dubrovnika zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, uime Društva prijatelja dubrovačke starine Toni Kursar, uime Državnog arhiva u Dubrovniku ravnateljica Nikolina Pozniak, te uime Hrvatskog restauratorskog zavoda ravnateljica dr. sc. Tajana Pleše.



Kratko predavanje o radovima predstavljenim u publikaciji održale su autorice tekstova Gabrijela Savinović i Nataša Miloslavić.

Vikar Katušić je podsjetio na plodnu suradnju Dubrovačke biskupije i Hrvatskog restauratorskog zavoda na zaštiti baštine. Vidljivo je to kroz predavanje uz 500. obljetnicu rođenja slikara Tintoretta čija se oltarna pala nalazi na glavnome oltaru korčulanske katedrale sv. Marka, predavanje i izložbu u crkvi Domino kada je predstavljena restauracija oltarne pale napuljskoga slikara Andree Vaccara, izložbu pred Dvorom „Skriveni trecento“, predstavljanje postupka restauracije na Kantualu iz glazbenoga arhiva dubrovačke katedrale Gospe Velike.

„Usudio bih se reći da nema prostora Dubrovačke biskupije, bez obzira radi li se o pinakoteci u Biskupskoj palači, katedrali, gradskim crkvama ili nekoj udaljenoj kapelici da se ondje ne nalazi neko djelo koje je rezultat stručnoga rada djelatnika Hrvatskoga restauratorskoga zavoda“, istaknuo je generalni vikar.

Spomenuo je također suradnju biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost s Državnim arhivom Dubrovniku koji rado ustupa atrij palače Sponza za programe vijeća, te se prisjetio dobrohotnosti i angažmana nedavno preminuloga bivšega ravnatelja arhiva gospara Iva Veniera. Suradnja biskupije s Društvom prijatelja dubrovačke starine vezana je uz očuvanje arhitektonske sakralne baštine Dubrovačke biskupije, na čemu je generalni vikar također zahvalio.



Zamjenica gradonačelnika Tepšić čestitala je autoricama na vrijednom djelu kao i cijelom HRZ-u na još jednoj potvrdi dobrog rada. Istaknula je suradnju na mikroskeniranju Orlandovog stupa, koje se radi u suradnji i s drugim nadležnim institucijama. Prateći aktivnosti HRZ-a posebice one prezentirane u Dubrovniku Tepšić je kazala kako se time vidi koliko je restauratorski posao zahtjevan, minuciozan i koliko je razina predanosti potrebna da bi se on lijepo i kvalitetno radio da bi se sačuvala kulturna baština za buduće generacije što Grad podržava.

Ravnateljica arhiva Pozniak izrazila je zadovoljstvo suradnjom s HRZ-om te navela neke značajne projekte. Upoznala je nazočne i kako se kroz stoljeća čuvanju dokumenata pristupalo s posebnom pažnjom, a to se nastavlja i danas. Spomenula je 11. stoljeće, pa kasnije 16. stoljeće u kojem su već postojale specijalne upute kako zapisivati važne odluke da bi se sačuvale. Postojao je poseban protokol za pristup papiru. Ti zapisi su tada kao i sada čuvani u posebnim prostorijama što je s vremenom i poboljšano.

Predstavnik DPDS-a Kursar je kazao kako Društvo nije uopće dvojilo 2015. godine o davanju financije podrške ovom projektu restauracije svjesni kako očuvanje baštine podrazumijeva ne samo očuvanje arhitekture nego i arhiva te izrazio zadovoljstvo zbog suradnje.

Ravnateljica HRZ-a Pleše kazala je kako su dugo restauratorski i konzervatorski radovi bili skriveni iza zidina ljetnikovca u kojem se radi, pa su iskoristili Europsku godinu kulturne baštine kako bi se otvorili javnosti i kroz niz promotivnih djelatnosti sve to prezentirati javnosti. Na kraju te godine usvojeno je 10 inicijativa Europske unije, a četiri osnovna principa su uključivanje, održivost, zaštita i inovacija. Kroz ovu publikaciju se sve to može lijepo vidjeti. Svakom predmetu kulturne baštine se pristupa na poseban način jer je poseban sam po sebi iako je princip generalno isti. Pleše je izrazila i zadovoljstvo zbog trilaterarnog ugovora koji omogućava zaštitu te baštine.



Autorice tekstova Savinović i Miloslavić govorile su o samoj publikaciji kojom su predstavljeni radovi na arhivskoj građi iz 13. i 15. stoljeća. Savinović je kazala kako najvrjednije arhivalije u Državnom arhivu u Dubrovniku pripadaju vremenu Dubrovačke Republike i one su od najvećeg kulturnog i nacionalnog značenja. Objasnila je razlike između pergamenta, papira i pečata na kojima se nalaze stari dokumenti i kodeksi. Naglasila je kako je još u 14. stoljeću donesena odluka da se svi važniji dokumenti zapisuju na pergamentu kako bi se dulje sačuvali. Pokazalo se da to nije točno jer su registri s papirom do danas također dobro očuvani. Ne samo pologa za pisanje nego i tinta kojom je pisano bili su uvijek najkvalitetniji. Miloslavić je predstavila same konzervatorsko-restauratorske radove na dokumentima i kodeksima. Oni su se sastojali od istraživanja, testova i analiza starih dokumenata, zatim se pristupalo suhom pa mokrom uklanjanju nečistoća. Rađeni su i testovi na topivost tinte koji su pokazali da su sve boje stabilne osim crvene tinte i ljubičastih pečata na poleđini dokumenata te se u tim slučajevima pristupilo adekvatnom fiksiranju. Zatim se radilo na vraćanju elastičnosti i ravnanju pergamenata koji ne smiju biti potopljeni u vodu nego se samo čišćenje radilo mokrom vatom. Konsolidacijom pregiba, poderotina i rekonstrukcije nedostajućih dijelova radovi su dovršavani te se pristupalo pohrani umjetnina na papiru i pergamentu kako bi se zaštitili od daljeg propadanja. Za rekonstrukciju su se koristili adekvatni europski i japanski papiri.

Trilateralnim ugovorom Društva prijatelja dubrovačke starine, Državnog arhiva u Dubrovniku i Hrvatskog restauratorskog zavoda postavljeni su 2015. godine čvrsti temelji za sustavno konzerviranje i restauriranje dokumenata i kodeksa iz razdoblja od 13. do 15. stoljeća. Kako je objavljeno u publikaciji restaurirano i konzervirano je na čak 207 dokumenata i 11 kodeksa iz Državnog arhiva u Dubrovniku, od 2015. do 2018. godine.

Izložbom „Povijest Dubrovačke Republike na papiru i pergamentu“ održanom u Palači Sponza u studenome 2018. godine predstavljen je javnosti taj rezultat uspješne dugogodišnje suradnje i dovršenih cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova. Kako bi taj proces bio što zornije predstavljen, u publikaciji su opisani svi konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni na dokumentima i kodeksima, što je samo mali dio toga fundusa.

Upravo zbog svijesti o važnosti očuvanja arhivskog gradiva danas se Dubrovnik može ponositi naslijeđenim fundusom predaka, ali se istovremeno ima obavezu pobrinuti da i buduće generacije mogu uživati u tom kulturnom blagu.
Publikacija „Konzerviranje i restauriranje arhivskog gradiva iz vremena Dubrovačke Republike“ objavljena je 2019. godine sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.



Angelina Tadić


Podijeli ovaj članak

Submit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn