Antika – temelj zapadne civilizacije
Antičko doba podrazumijeva vrijeme od pojave prvih grčkih gradova-država do propasti Zapadnog Rimskog Carstva, dakle od 8. st. pr. Kr. (po nekima i ranije) do 5. odnosno 6. st. Antika obuhvaća kulture nastale na obalama Sredozemlja, gdje se po prvi put javljaju ideje poput demokracije i republike, koje su imale snažan utjecaj na razvoj europske tradicije.
Filozofi poput Sokrata, Platona i Aristotela bavili su se pitanjima etike, politike, logike, metafizike i sl., dok su drugi doprinijeli razvoju medicine, matematike i astronomije. Zabilježen je velik napredak u graditeljstvu i arhitekturi. Tako su Grci bili poznati po gradnji velebnih hramova i umjetničkih skulptura, a tragovi rimskih cesta, mostova i vijadukata ostali su očuvani do danas.
Međutim, antika je imala i svoju mračnu stranu. Sloboda je bila privilegija manjine, a ropstvo temeljni dio društvenog sustava. Brojni ratovi i osvajanja često su podrazumijevali pljačke i porobljavanja cijelih naroda.
Knjige koje su oblikovale svijet
Antička književnost, kroz djela velikana poput Homera, Sofokla i Vergilija, istražuje složenost emocija, moral, politiku... Ovi autori vjerojatno nisu mogli ni zamisliti kako će njihova djela danas biti izvor frustracije za mnoge učenike koji ih čitaju kao obaveznu lektiru. Svi bi se oni sigurno složili s izjavom Marka Twaina da su klasici knjige koje svi hvale, a nitko ne čita.
Jedna od najznačajnijih institucija toga doba bila je Aleksandrijska knjižnica koja je prema nekim procjenama sadržavala oko 700.000 papirusnih svitaka. Zamisao je bila stvoriti na jednom mjestu najveću zbirku ljudskog znanja iz različitih kultura, jezika i civilizacija. Nažalost, ovo zdanje je potpuno uništeno u nekoliko različitih sukoba, što predstavlja neprocjenjiv gubitak za cijelo čovječanstvo. I dok je Aleksandrijska knjižnica bila središte znanja prije 2400 godina, Župa dubrovačka se ni danas ne može pohvaliti knjižnicom, pa se opravdano vjeruje da je nije imala ni u antičko doba.
Od gusara do vinogradara - početak antike u Župi dubrovačkoj
U prvoj polovici 4. st. pr. Kr. Grci osnivaju kolonije na Jadranu, gradeći prva urbana naselja na ovim prostorima. Iliri, koji su tada naseljavali naše otoke i obalu, često su svoje pomorske vještine pokazivali kao spretni i nemilosrdni gusari. Napadali bi grčke brodove koji su prevozili robu iz kolonija, što je po svemu sudeći bio slučaj i na području Župskog akvatorija.
Bilo je i primjera klasične trgovine kada su Iliri mijenjali svoju stoku, životinjsku kožu, vunu i sir za grčki nakit, proizvode od stakla ili keramiku. Na taj način dolazilo je do miješanja kultura, što predstavlja početak antičkog razdoblja u našim krajevima. Upravo zahvaljujući grčkom utjecaju, domaće stanovništvo je počelo uzgajati masline i vinovu lozu.
Župsko polje u sjeni Epidaura
Epidaur se prvi put spominje 47. god. pr. Kr. Ovaj rimski grad na području današnjeg Cavtata imao je status kolonije, što je bio najveći status koji je jedan provincijski grad mogao dobiti. Svaka kolonija bila je građena po uzoru na Rim; imala je središnji trg – forum koji se nalazio na križanju glavnih ulica. U blizini su se gradile upravne zgrade, hramovi, kazalište, terme… sve uz pravilnu mrežu ulica i gradskih stambenih blokova. Da su kojim slučajem Stari Rimljani mogli putovati kroz vrijeme, sigurno bi ostali zapanjeni urbanističkim kaosom koji danas vlada na našim prostorima.
Epidaur je bio agrarna kolonija i pripadalo mu je prostrano zemljište koje je prethodno oduzeto domaćem stanovništvu. Taj proces značajno je utjecao na život stanovnika Župe dubrovačke. Nakon parcelacije, zemlja je podijeljena privatnim vlasnicima, pretežno veteranima, kao nagrada za dugogodišnju službu, ali i kao mjera za očuvanje socijalnog mira unutar carstva. Tako je Župa bila naseljena isluženim rimskim vojnicima koji su postali vlasnici plodnog polja. Ovo područje je bilo samo manji dio epidaurskog agera (poljoprivrednog zemljišta rimskih kolonija) jer je ono osim Župe obuhvaćalo Konavle, Rijeku dubrovačku, Elafite, te dio Dubrovačkog primorja i Popovog polja.
Antičke ceste
Dok danas kao likovi iz Beckettove drame čekamo Godota, koji u ovom slučaju predstavlja izgradnju brze ceste kroz Župu dubrovačku, zanimljivo je vidjeti kakvo je stanje po tom pitanju bilo u antičko doba. Epidaur je bio trgovački centar pa je s ostatkom carstva, pored pomorskih ruta, bio povezan i rimskim cestama koje su dijelom prolazile kroz Župu. Jedna cesta išla je preko Oboda prema Platu, zatim se penjala obroncima Malaštice poviše Zavrelja i izlazila na vrh brda između Spilana i Vidova groblja te nastavljala dalje prema sjeveru.
Druga cesta protezala se od Dupca preko Trapita, spuštajući se u Čibaču do Kupara i Srebrenog, a jedan pravac račvao se od Dupca prema samostanu Sv. Vićenca, prolazeći kroz Mandaljenu također do Srebrenog. Postojala je i cesta Brgat – Postranje – Brašina – Mlini. Mora se priznati da mreža putova nije izgledala ni malo loše s obzirom na vrijeme kad je osnovni oblik prijevoza bio pješačenje ili konjske zaprege.
Rimske luke u Srebrenom i Kuparima
U Srebrenom se nalazila antička luka, odnosno operativna obala, poviše koje je bilo smješteno manje naselje ili vojni stacionar. Pretpostavlja se da je naselje na brdu Goričina postojalo od 4. stoljeća pr. Kr. do 4. stoljeća n. e. Otprilike u to vrijeme i Kupari su imali svoju luku. U prilog ovoj tvrdnji idu ostaci antičkog brodoloma kod rta sv. Petra. Pretpostavlja se da je proizvodnja opeke u Kuparima započela još u antičko doba i održala se sve do početka 20. stoljeća. Ovaj dugovječni proces bio je moguć zahvaljujući iznimnoj kvaliteti zemlje, obilju vode i blizini mora, jer je upravo luka igrala ključnu ulogu u prijevozu i raspodjeli građevinskog materijala.
Tegule, vrsta keramičkih pločica za pokrivanje krovova, pronađene su kod crkve sv. Mihajla na Kosturu i kraj crkve sv. Đurđa u Buićima. Ova otkrića ukazuju na to da su oba mjesta bila antički lokaliteti.
Amfore - antička luka Srebreno
Bogovi i božanstva
Rimljani su štovali više bogova, a religija je bila sastavni dio javnog i političkog života. Vjerovalo se u zagrobni život i prema preminulima se odnosilo s poštovanjem. Carevi su često bili slavljeni kao božanski vladari i to najčešće nakon njihove smrti. Narodna, odnosno domaća božanstva bila su važan dio vjerovanja, što u Župi dubrovačkoj vidimo na primjeru božice Dijane, čije je ime zabilježeno na jednom natpisu. Štovali su je Iliri i Rimljani, a povezuje se s prirodom, lovom i divljim životinjama.
Politeistički sustav vjerovanja prestaje u 4. st. kada kršćanstvo postaje službena religija Rimskog Carstva.
Izvori:
• Z. Žeravica, L. Kovačić, D. Perkić, M. Perkić. Arheološka baština Župe dubrovačke. Dubrovački muzeji i Općina Župa dubrovačka, 2019.
• Tudor, A. Baće, K. Zloušić Idjaković, M. Perkić, S. Radović, V. J. Borić, T. Lolić, T. Petrinec. Konzervatorska podloga za UPU Kupari I. Ministarstvo kulture RH, 2019.
• Mrežna stranica: https://blog.migk.hr/2024/12/17/karta-epidaura. Muzeji i galerije Konavala. (Prestupljeno 20. siječnja 2025.).
Fotografiju Amfore - antička luka Srebreno ustupio Domagoj Perkić - Hvala!
Rimski novac cara Proba iz kovnice u Sisciji, Sisak - Hrvatska enciklopedija Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Vedran Mezei je turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga. Inicijator je i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području. Više na: