Uglednom dubrovačkom i hrvatskom povjesničaru i arhivistu, prof. dr. sc. Josipu Lučiću, povodom 100. obljetnice njegova rođenja, svečano je otkrivena spomen-ploča na adresi Zagrebačka 21a, Dubrovnik, gdje je živio, radio i boravio najviše 90-tih godina.

- Profesor Lučić svoj je život posvetio proučavanju povijesti našega grada i naše domovine. Njegove knjige i studije temeljno su štivo za znanstvenike i studente, ali i za sve one koji žele razumjeti slojevitost dubrovačke povijesti i identiteta. On nije samo pisao o povijesti, on ju je živio i prenosio drugima, s dubokim osjećajem odgovornosti prema istini i znanstvenoj preciznosti. Grad Dubrovnik imao je tu privilegiju da u svom vremenu i prostoru ima učitelja i istraživača ovakvog formata'', kazao je u ovoj prigodi  zamjenik dubrovačkog gradonačelnika Velibor Puzović.

Na svečanosti su govorili i Dubravko Lučić, sin, te Ante Lučić, Zmaj od Levanta, unuk Josipa Lučića, kao i Zmaj Strossmayerski - Veliki Meštar Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" Mislav Grgić te načelnik Općine Župa dubrovačka Marko Miloslavić.

Josip Lučić (1924–1994) bio je istaknuti hrvatski povjesničar specijaliziran za srednjovjekovnu povijest Dubrovnika. U Dubrovniku je završio klasičnu gimnaziju 1943. i polazio Dominikansku visoku bogoslovnu školu do 1944, kad je mobiliziran (u JA do 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij povijesti 1952. i doktorirao tezom Ekonomsko-društveni odnosi u dubrovačkoj Astareji 1964. Bio asistent na njegovoj katedri za hrvatsku povijest 1952–58, potom osnovnoškolski i srednjoškolski profesor (Bregana, Zagreb), a od 1973. do umirovljenja 1994. radio u Institutu za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu (Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta od 1987); znanstveni savjetnik od 1978. Predavao od poč. 1970-ih na poslijediplomskim studijima (Zadar, Dubrovnik, Zagreb) i od 1988. na katedri za arhivistiku na Filozofskom fakultetu te od 1992. vodio Dubrovačku medievističku radionicu. Ponajviše se bavio srednjovjekovnom poviješću Dubrovnika. U prerađenoj doktorskoj tezi Prošlost dubrovačke Astareje (1970) prikazao je povijest Astareje od Ilira do 1366, potanko opisavši društveno-gospodarske i proizvodne odnose, a u knjizi Povijest Dubrovnika od VII stoljeća do godine 1205 (1973) sintetski obuhvatio razdoblje do potpadanja pod mletačku vlast. Osobit prinos društvenoj i gospodarskoj tematici dao je monografijom Obrti i usluge u Dubrovniku do početka XIV stoljeća (1979). Rasprave o prošlosti dubrovačkoga područja objavio je u knjizi Iz prošlosti dubrovačkog kraja u doba Republike (1990), a radove iz političke, gospodarske i kulturne povijesti, napose o položaju Dubrovnika na Jadranskom moru i njegovim vezama s hrvatskim i talijanskim jadranskim gradovima, posebice Venecijom, te Engleskom i Španjolskom, u knjizi Dubrovačke teme (1991). U nju su uvršteni i tekstovi o najranijem hrvatskom zapisu imena Zagreba iz 1382, stonsko-pelješkom katastiku iz 1336. te dubrovačka kronologija, tiskana i kao knjižica Dubrovnik. The City of Croatian Freedom. A Chronology (Zagreb 1991). Suautor je knjige Konavoska Prevlaka (1994), o povijesti rta Oštre do njegova pripojenja Dubrovačkoj Republici te kroz kasnije političke mijene do neprijeporne pripadnosti RH. U posmrtno izdanoj zbirci Dubrovačko povijesno iverje (1997) skupljene su mu rasprave o najstarijem razdoblju dubrovačke povijesti, kulturnoj povijesti te gospodarskom, društvenom i intelektualnom razvoju u novom vijeku. Glavni je predmet istraživanja širio na starovjekovnu i novovjekovnu povijest, hrvatsku ranosrednjovjekovnu povijest i druge hrvatske krajeve, kulturnu, književnu, umjetničku i crkvenu povijest, položaj povijesne znanosti u školi te na njezinu metodiku i pomoćne povijesne znanosti.

Josip Lučić - foto; Braća Hrvatskoga Zmaja