Ispiši ovu stranicu
Župa Mlini slavi blagdan svog zaštitnika - Štovanje Svetog Ilara u Mlinima je ukorijenjeno od davnina

Župa Mlini slavi blagdan svog zaštitnika - Štovanje Svetog Ilara u Mlinima je ukorijenjeno od davnina

Župa Mlini danas slavi blagdan svog zaštitnika - Svetog Ilara.Štovanje Svetog Ilara u Mlinima je ukorijenjeno od davnina, a svetac je dio svog života živio i u našim krajevima. Godine od 362 do 366. spominju se kao vrijeme koje je  Sveti Ilar proveo na području Župe dubrovačke i Cavtata. Vrelo (kod izvora vode ispod Zavrelja) spominje se kao mjesto na gdje je Sveti Ilar boravio.

Velika popularnost sv. Ilara u duhovnoj literaturi duguje se njegovu životopisu koji je napisao Sv. Jeronim zaštitnik Dalmacije veliki učenjak i naučitelj Crkve.

Ilar (Hilarion) se rodio u Thabati kod Gaze oko god 290. od poganskih roditelja koji su ga poslali na nauke u Aleksandriju. Ondje se obratio na kršćanstvo. Sam je želio obići skupine pustinjaka. Nekoliko je godina bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka, slavnog oca kršćanskog monaštva. Više od dva mjeseca proživio je oko g. 307. s njime u egipatskoj pustinji. Kad se vratio kući, nije više zatekao žive svoje roditelje. Poput svog učitelja i on je baštinjena dobra podijelio siromasima. Nakon toga se povukao u samoću kod mjesta Maiume.

Sv. Jeronim veoma zanimljivo opisuje taj period Ilareva života. Oko g. 329. je počeo oko sebe skupljati učenike pa su osnovali prvi samostan u Palestini. Glas se o njegovoj svetosti proširio na sve strane, a pripisivala su mu se i čudesna djela: ozdravljenje bolesnika i oslobađanje opsjednutih od demona. Kako su ga ljudi salijetali sa svih strana, više nije imao mira ni samoće. Zbog mnoštva njegovih čudesa dolažahu mnogi k njemu tražeći duhovnu pomoć. Zato odluči poći na hodočašće.

U želji za samoćom otišao je najprije u Egipat, zatim u Bruchio kod Aleksandrije, pa onda u jednu oazu u Libiji. Napokon se morem prevezao na Siciliju gdje je živio kod Pachina na rtu Capo Passero. Sa Sicilije je došao, kako čitamo u njegovu životopisu, »u Dalmaciju«, i to u blizinu starog Epidaura, u današnju Župu dubrovačku.

Svoj je životni vijek Sv. Ilar završio u samoći kod Pafosa na otoku Cipru. Ondje življaše sakriven pet godina. Samo bi ga od vremena do vremena posjetio vjernu mu učenik Ezihije (Hesychios). Umro je kao osamdesetogodišnjak 21. listopada 371. godine. Učenik je njegove posmrtne ostatke potajno prenio u Gazu.