Nedjelja, 01 Kolovoz 2021
Izdvojeno iz Fotogalerije; Župljani na procesiji nosili najcjenjeniju relikviju Isusove pelenice

Izdvojeno iz Fotogalerije; Župljani na procesiji nosili najcjenjeniju relikviju Isusove pelenice

Iz naše tradicionalne Fotogalerije Župljani na procesiji Feste Svetog Vlaha izdvojili smo slike s kraja procesije Župljana koji su nosili relikviju Isusove pelenice najcjenjenija je relikvija u riznici dubrovačke katedrale, koja se čuva i izlaže očima javnosti jednom godišnje na Festu sv. Vlaha, a čuva se u posebnom kovčežiću od srebra s pet ostakljenih stijenki od gorskog kristala.

Na procesiji Feste Svetog Vlaha u jedino vrijeme kad se  ova relikvija iznosi iz riznice, pod baldahinom nose odabrani mladići i muškarci a ta iznimna čast ove je godine pripala Župljanima Marinu Srijense, Đuru Grbiću, Stijepu Sambrailu, Vicencu Kraljiću, Petru Kraljiću, Đuru Miloslaviću, Nikši Miloslaviću, Niku Miloslaviću, Ivanu Kelezu, Peru Medo, Nikoli Pendo  i Jozu Kitinu.

Zahvaljujući staroj fotografiji koju nam je ustupio gospar Pasko Pendo ovom prigodom se prisjećamo Župljana koji su istu čast imali davne 1938. godine na procesiji prije 82 godine kada su relikviju Isusove pelenice nosili; (s lijeva na desno na fotografiji) Miho Sambrailo, Luka Kelez, Luko Lukšić, Kristo Lale, barjaktar Luko Miloslavić, Stijepo Pendo, Nikola Lale, Nikola Sambrailo i Frano Miloslavić.

Za čudotvornu pelenicu vežu se legende koje kažu da je  taj komad platna kojim je Marija umotala malog Isusa kad ga je nosila prikazati u Hramu, vezan za blagostanje, ali i nesreće koje su pogađale Dubrovačku republiku.

Pisani trag o dolasku pelenice u Dubrovnik datira iz 1030. godine kad se spominje svećenik Ivan, koji je povjerio olovni kovčeg svom prijatelju, svećeniku Srđu koji je ga je sakrio ispod ploča u crkvi. Ivan je naredio da Srđ otvori kovčežić nakon 10 godina ako se on dotad ne pojavi. Srđ je to napravio i našao pelenicu i pismo koje potvrđuje vjerodostojnost relikvije. Povjerio se biskupu Vitalu koji je prije svoje smrti tajnu predao jednoj časnoj sestri benediktinki. Nakon njezine smrti tajna se otkrila i od tada benediktinke komadiće pelenice poklanjaju rodiljama i smrtno bolesnima. Platno se navodno čudesno obnavljalo sve dok se jedan komadić nije dao bosanskoj kraljici Jeleni i tada je čudo prestalo.

Kako su redovnice i dalje dijelile vlakna, dubrovačka vlada oduzela je relikviju opaticama 2. veljače 1380. godine i pohranila je u stolnoj crkvi Sv. Marije. Od pelenice se vlakno otkidalo samo još dva puta 1396. kao dar kralju Žigmundu (Sigismundu) Lukseburškom za njegova boravka u Dubrovniku i 1844. je djelić pelenice udijeljen papi Piju IX. i nalazi se među moćima Lateranske bazilike.

U katedrali se pelenica čuvala do 6. travnja 1667., kad je Dubrovnik uništio potres i požar.

U raščišćavanju ruševina pelenica se nije našla. Bila je ukradena, kaže legenda. Lopov je bio načelnik  lumabardijera, Talijan Antun Vanini, koji je s pelenicom htio pobjeći u Italiju i umalo je uspio. Podmitio je kapetana broda usidrenog u Gružu. No brod iz neobjašnjivih razloga nije mogao otploviti. Vaninijeva ljubavnica iz straha se navodno povjerila gruškim dominikancima. Oni su se obratili vijeću, a gradska straža je pelenicu vratila Republici.

Nakon toga, relikvija je pod stražom čuvana u tvrđavi Revelin, koja nije bila srušena u potresu sve do zadnje nedjelje srpnja 1667. Odatle su je s drugim spašenim moćima prenijeli u dominikanski samostan. Tamo su je dominikanci čuvali do 1721., kad je na blagdan Sv. Vlaha prenesena u novoizgrađenu katedralu "Blažene Djevice Marije".

  • 71. Dubrovačke Ljetne Igre
  • marketingA1