Najstariji tragovi života u Župi dubrovačkoj potječu iz brončanog i željeznog doba, dakle od 2300. pr. Kr. do 1. stoljeća n. e. O tome svjedoče arheološki nalazi koje su nam u nasljeđe ostavili Iliri. Ne treba čuditi što je ovaj kraj već tada bio privlačan za život s obzirom na povoljnu klimu, plodno tlo i obilje vode. I sve to, zamislite, bez gužvi u prometu!
Putovanje u prošlost
Kada bismo kojim slučajem otputovali 40 stoljeća unazad i došli u Župu s morske strane, vjerojatno bismo najprije opazili nekoliko utvrđenih naselja odnosno gradina. Gradine su se obično nalazile na uzvisinama radi bolje preglednosti i obrane te su često bile okružene prirodnim preprekama poput stijena ili klanaca. Pogled bi nam zapeo na sam vrh brda poviše Plata gdje se smjestio Spilan (Spiona), a još jedna gradina nalazila se nešto niže, između Solina i Kostura. Ovakva naselja su štitili suhozidni bedemi koji su s unutarnje strane skrivali stambene objekte, skladišta, prostore gospodarske namjene i mjesta za okupljanje. U to vrijeme, srećom, nije bilo potrebe za apartmanima. Na ovom zamišljenom putovanju vjerojatno bismo zatekli ljude kako obrađuju zemlju, ali i pastire koji čuvaju stada ovaca ili koza jer su poljoprivreda i stočarstvo bile glavne gospodarske grane. Nešto manji broj stanovništva se bavio lovom i ribolovom pa bi susret sa skupinom lovaca na nekom od prilaza Župi također bio sasvim izvjestan.
Naselja i grobni spomenici
Spilan na Malaštici
Pored Spilana, gdje nam arheološki nalazi ukazuju na boravak ljudi od brončanog pa sve do bizantskog doba, najveća i najznačajnija gradina u Župi bila je Veliki Gradac između Donjeg Brgata i Grbavca. Pretpostavlja se da je u Spilanu i Velikom Gradcu za vrijeme Ilira živio samo dio stanovništva dok su ostalima ona služila kao skloništa odnosno zbjegovi u slučaju napada. Jugozapadno od Velikog Gradca nastavlja se niz manjih gradina i to na Kovačevici, Barbari, Rudi i Kneževoj glavi.
U važno povijesno nalazište iz tog vremena spadaju i ostaci gradine iznad crkve svetog Stjepana u Kuparima s očuvanim bedemima visine do 1 m kao i tragovima nastambi.
Pored gradina Iliri su gradili i gomile koje su se često nalazile u blizini naselja, ali i uz putove, poviše polja, na vrhovima brda i sl. Vjerovalo da duše preminulih čuvaju naselja te osiguravaju dobar urod. Bili su to kameni grobni spomenici, a služili su i za održavanje obreda. Ostaci gomila i danas se mogu naći po cijeloj Župi: poviše Spilana, na Kosturu, Mitareva gomila u Čibači, u Rajčevićima i Bratitovu na Gornjem Brgatu, Kovačevica na Donjem Brgatu…
Gomila na zvijezdi
Tko su bili Iliri?
Iliri su skupina srodnih naroda koji od prapovijesnoga doba nastanjuju zapadni i unutarnji dio jugoistočne Europe, a ovaj jedinstveni naziv koristi se od antičkoga doba iako su njihova plemena vremenom prolazila kroz različite kulturne utjecaje. Evo samo nekih zanimljivosti iz njihovog života:
- Prosječan životni vijek je bio manji od 40 godina iako je bilo ljudi koji su živjeli znatno duže.
- Neki izvori navode kako su ilirske žene lako rađale; kad bi došlo vrijeme poroda prekidale bi rad u polju, porodile se bez ičije pomoći, a zatim se odmah vraćale poslu, noseći novorođenče u naručju. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako su se u to vrijeme ponašali muškarci s temperaturom 37.2.
- Iliri su poznavali niz ljekovitih biljaka kojima su liječili razne bolesti. Najpoznatija je bila Iris illyrica ili perunika, kod nas poznata i kao bogiša.
- Tetovirali su svoja tijela brončanim iglama. Bili su ratoborni, a plemena Dalmacije koristila su otrovne strijele sa zmijskim otrovom. Inače, zmija je igrala važnu ulogu i u njihovu religioznom životu i smatrala se simbolom plodnosti.
- Pretpostavlja se da su u sklopu pogrebnih obreda održavali rituale žrtvenih prinosa životinja pa čak i ljudi, a sumnja se da im ni kanibalizam nije bio stran.
- Uživali su u glazbi svirajući različite instrumente, nalik današnjim guslama i frulama, a plesali su kola i ratničke plesove s mačevima.
- Nešto kasnije, u antičko doba, bili su poznati kao vješti pomorci i gusari. Napadali bi jedrenjake koji su prevozili robu iz tadašnjih grčkih kolonija, inače prvih urbanih naselja na našoj strani Jadrana.
Poznato je da se u srednjem vijeku Župa zvala Brenum, što je vjerojatno naziv ilirskog porijekla. Zanimljivo je da upravo iz tog imena potječe i naziv za mjesto Srebreno iz etimološke izvedenice Subbrenum. Također, stari naziv za brdo Malašticu bio je Vardia što po svemu sudeći opet možemo zahvaliti Ilirima.
Fotografije ustupio Domagoj Perkić - Hvala!
Izvori:
- Žeravica, L. Kovačić, D. Perkić, M. Perkić. Arheološka baština Župe dubrovačke. Dubrovački muzeji i Općina Župa dubrovačka, 2019.
- Tudor, A. Baće, K. Zloušić Idjaković, M. Perkić, S. Radović, V. J. Borić, T. Lolić, T. Petrinec. Konzervatorska podloga za UPU Kupari I. Ministarstvo kulture RH, 2019.
- Mrežna stranica: https://www.enciklopedija.hr/clanak/iliri. (Preuzeto 15. siječnja 2025.)
Vedran Mezei je turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga. Inicijator je i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području. Više na: