Vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. dr. Tomo Vukšić predvodio je središnje pontifikalno euharistijsko slavlje na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha u petak 3. veljače ispred dubrovačke katedrale u suslavlju brojnih biskupa i svećenika i sudjelovanju velikog mnoštva vjernika.

Dubrovački biskup mons. Roko Glasnović pozdravio je na početku sve okupljene te se obratio posebice obiteljima osoba s invaliditetom rekavši kako se na ovom slavlju posebno za njih moli, kao i za mir u srcima i mir u svijetu.

U propovijedi je nadbiskup Vukšić govorio o nasljedovanju primjera Božjih svjedoka, o postojanom ispovijedanju kršćanske vjere te o osjećanju zaštite sv. Vlaha u pogiblima života. Neke od svojih misli potkrijepio je, uz ostalo, citatima dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića.

„Molimo za sve vjernike ove biskupije, za njihovu sadašnjost i njihovu budućnost, za sve njihove potrebe, nade i želje, za zdravlje njihovih tijela i čistoću njihovih duša i savjesti. Molimo jednako, i s istim nakanama, također za svakoga drugoga čovjeka, kao i za sve koji im u velikom broju dohode u pohode da ovdje dušu nahrane kulturom, da oko obraduju ljepotom i tijelo da odmore“, kazao je na početku propovijedi mons. Vukšić dodavši kako su hodočasnici pristigli s raznih strana također došli moliti Božji blagoslov i pomoć po zagovoru sv. Vlaha.

„Divan je, dakle, bio blaženi Vlaho u svjedočenju za Krista i u služenju braći i sestrama koje mu je Crkva povjerila. Uzoran je bio u služenju i trpljenju. Primjeran je bio u brizi za druge i za nasljedovati je njegova ustrajna vjernost Kristu“, ustvrdio je propovjednik te istaknuo Vlahovu sličnost Kristu „u vršenju volje Božje sve do smrti, smrti na bodljama češlja od željeza“.

„Muke koje je podnio i služba koju je obnašao za njega su bile mjesto, prigoda i način očitovanja postojanosti Kristova svjedoka“, nastavio je vrhbosanski nadbiskup te riječi čitanja iz Knjige mudrosti o dušama pravednika koje su u rukama Božjim primijenio i na Parca. Nadalje je protumačio kako je riječ pravednik u starozavjetnoj Knjizi mudrosti drugo ime „za onoga koji se, upravo po svojoj vjeri u Boga, razlikuje od čovjeka što svoja uvjerenja i život ravna bez Boga“.

„A ključ i svrha vjernikova vijeka, njegova ponašanja na zemlji i odnosa prema drugim ljudima je budući život i želja zauvijek biti u ruci Božjoj, tamo gdje ga ne može više dotaknuti muka nikakva. Dapače, pravednik već za ovoga života, usprkos progonima i kušnjama kojima je izložen, i usred njih, zna da uživa Božji blagoslov jer su i teške situacije za njega providonosna sredstva za jačanje kreposti, za duhovni rast, te prilika za svjedočenje i naviještanje drugima, za skupljanje zasluga radi dobivanja vječne slave”, poručio je mons. Vukšić.