Središnje svečano pontifikalno euharistijsko slavlje Feste sv. Vlaha u nedjelju, 3. veljače predvodio je u dubrovačkoj katedrali hvarski biskup mons. Petar Palić u suslavlju s više biskupa te većim brojem svećenika i redovnika. Mons. Palić je bio dvadeset i dvije godine svećenik Dubrovačke biskupije prije nego je lani zaređen za biskupa a toga se prisjetio na početku mise rekavši kako je „danas i sam hodočasnik sv. Vlahu“.
Slavimo danas spomen na Sveca, bez koga je ovaj Grad nezamisliv i u kojemu između Sveca i Grada postoji čudesna, neraskidiva nit, kojom je tijekom povijesti utkana u život stanovnika ove Dubrave ljubav i pobožnost prema tom istom Svecu, kazao je u uvodu propovijedi mons. Palić. Podsjetio je i na spominjanje sveca u protokolu otvorenja Feste te nastavio kako se životnost i privlačnost sv. Vlaha očituje „u našoj nazočnosti i pobožnosti, kojom se iz godine u godinu okupljamo kako bismo proslavili Boga, koji je divan u svetima svojim i molili zagovor svetoga Vlaha“.
Podsjetivši kako nema puno povijesnih podataka o sv. Vlahu naveo je neke podatke iz pobožne predaje. Spomenuo je da je sv. Vlaho bio liječnik i biskup grada Sebaste u Armeniji koji je mučen u progonima na Istoku Rimskog Carstva, da je bio mučen danima ustrajno i okrutno te da je ostao nepokolebljiv. Nakon što je odbio žrtvovati idolima i zanijekati vjeru u Isusa Krista, odrubljena mu je glava, a svete moći njegove glave časte se u dubrovačkoj katedrali.
Život sv. Vlaha danas u prvom redu pruža primjer iznimne ljubavi prema Isusu Kristu, ustvrdio je mons. Palić. „Bez tog njegovog odnosa s Isusom Kristom nemoguće je razumjeti njegovu ljubav prema bližnjima, a još manje njegovu spremnost na mučeništvo. Sveti Vlaho nije želio izdati Krista. Bio je spreman prije umrijeti, nego odreći se svoje vjere i kršćanskog života. Znamo da se kršćanstvo razvijalo zahvaljujući milosti i spremnosti herojskog svjedočanstva mučenika.“
Sveti Vlaho nije prihvatio ponudu zanijekati Krista „jer je živio duboku povezanost s njim“. I u trenutku kušnje mučeništva „nije se osjetio napuštenim. Osjećao je da je s Kristom u patnji, u smrti.“ Sv. Vlaho, jer je bio Kristov, jer ga je ljubio i jer je osjetio da je sam od Boga ljubljen, bio je svjestan da ga ništa na ovome svijetu ne može rastaviti od ljubavi Božje, koju nam je Isus Krist objavio. Pa ni progonstvo, niti pogibao, niti mač, kazao je propovjednik.
„I jer je bio Kristov, riječi današnjega Evanđelja za njega nisu bile prolazne i isprazne riječi. Isus je za svakoga od nas umro. On je Božje pšenično zrno, koje pada na zemlju i umire za nas. Plod njegove patnje je naš život, utemeljen na vjeri, nadi i ljubavi. Iz tog pšeničnog zrna rađa se plod. Isusova smrt donosi plod uskrsnuća. Umrijeti da bi se živjelo, umrijeti da bi se omogućio nastanak života, života drugih. To je otajstvo promjene, otajstvo dara za druge.“
