Petak, 29 Ožujak 2024
NA KAVI; Anja Grabovac i Lino Glavočić, duo Unique Dubrovnik – Acoustic

NA KAVI; Anja Grabovac i Lino Glavočić, duo Unique Dubrovnik – Acoustic

Vjerujemo da su već mnogi od vas imali priliku uživati u širokom repertoaru Unique Dubrovnik – Acoustica koji na svoj poseban način i u svom stilu izvode Anja Grabovac i Lino Glavočić, dvije polovice ovog jedinstvenog dua - ovaj put naši sugovornici na kavi.

Anja već dugo pratimo i znamo za tvoj glazbeni put. Od kad se baviš pjevanjem?

Anja:  Pjevam oduvijek, praktički otkad znam za sebe. Uvijek sam imala viziju da se time bavim i slijedila sam je, nisam razmišljala niti se tražila u nečem drugom. Roditeljima se nije tada bilo baš jednostavno nositi s tim, zapostavljala sam školu i usmjerila se na glazbu. Ostale stvari koje sam nekako ostavljala po strani su patile, ali mislim da se u konačnici isplatilo.

Kad već spominjemo školu, jesi li pohađala profesionalno glazbeno obrazovanje? Imaš ogromne vokalne mogućnosti, jesi li ih planirala razvijati u nekom klasičnom smislu?

Pohađala sam osnovnu glazbenu školu četiri godine. Nisam nastavila jer mi je bio cilj u glazbenoj školi naučiti osnove za klavir kako bih mogla sama skladati svoje pjesme, nisam težila da budem klasičar. Nije me zanimalo solo pjevanje, razvijanje talenta po nekom šablonu, željela sam biti svoja i sad mi je drago da sam tako odlučila jer sam pronašla svoj put.

Lino, ti dolaziš iz poznate glazbene obitelji i cijeli si život u doticaju s glazbom, odmalena je to tvoj način života.

Lino: Upravo tako, i otac i dundo su svirali dugo vremena gitaru. Osim kod nas, gaže su imali i po Skandinaviji, Rusiji... Nastavili su se baviti produkcijom tako da sam od svog rođenja okružen glazbom, pjevačima, sviračima i  sam nastavio tim putem i sviram gitaru.

U kojoj mjeri je to imalo utjecaj na razvoj tvoje karijere, je li ti pomoglo?

Puno mi je pomoglo jer od malih nogu vidiš taj svijet s više aspekata, s pozicije glazbene produkcije, razglasa, menadžera, glazbenika...Imao sam zaista široku sliku svega i to mi je pomoglo, danas mi sve sami organiziramo. Sami smo i menadžer i producent, tehnika i izvođači, tako da smo u tom smislu puno naučili.

Uz nastupe i dalje radiš u produkciji?

Moram biti iskren, u posljednje vrijeme kad stignem. Počeli smo dosta nastupati, u 2017. smo imali negdje oko 200 svirki pa mi i ne ostaje dosta vremena.

Može li se od glazbe dobro živjeti?

Anja i Lino: Nažalost, ne.
Lino: U Hrvatskoj u biti može ako pjevaš hrvatsku zabavnu glazbu. Zimi živim u Zagrebu od svoje treće godine i upoznat sam s cijelom scenom i znam da je većina muzičara u sličnoj situaciji. Potreban je neki dodatan posao uz glazbu.
Anja: Ako se čovjek ne prilagodi muzici koju većina sluša, u Hrvatskoj je potreban neki dodatni izvor zarade.

Spomenuli ste veliki broj svirki iza vas, što se nalazi najčešće na vašem repertoaru?

Lino: Na našem repertoaru je isključivo strana glazba, mi u ovoj kombinaciji ne izvodimo domaće pjesme.
Anja: Najviše volim taj MTV đir, odrastala sam na MTV muzici, uz Lina sam zavoljela i neke starije rock stvari. Imamo zaista šarolik repertoar.
Lino: Koncentrirani smo na strano tržište tako da moramo imati široki repertoar pjesama, od šezdesetih pa do danas. Prošle smo godine na primjer svirali tri mjeseca u Jordanu.

Iako ste oboje odmalena u glazbi, koliko već nastupate zajedno, kako je nastao Unique Dubrovnik Acoustic?

Lino: Ovo nam je četvrta godina zajedničkog rada.
Anja: Lino je svirao s jednim drugim mladićem, tamo negdje kad sam imala šesnaest godina. Zvali su me da dođem na svirku, malo sam ih gledala i zapjevala s njima.
Lino: Bilo je baš onako spontano, zamolili smo je da otpjeva jednu pjesmu na svirci u G-a i tako je krenulo. To sad već perasta u jedan ozbiljniji posao.
Anja: Iako radimo dosta dugo, te su nam početne godine bile potrebne i kako bi izgradili reputaciju, da ljudi to shvate ozbiljno i da se uhodamo sigurni u sebe.

Gdje najviše volite nastupati?

Lino: Nadovezao bih se na ovo što je Anja rekla, mi smo izgradili reputaciju i već sada možemo popuniti svirke za sljedeću sezonu. Imamo taj luksuz da možemo birati gdje ćemo svirati, poput taraca hotela i sl. onako malo finijih mjesta s posebnim ugođajem.

Nastupali ste i u inozemstvu, da se malo vratimo na vašu avanturu u Jordanu.

Anja: Bilo je to jedno odlično i nezaboravno iskustvo koje me obogatilo. Kad negdje putujem uvijek u glavi pokušam stvoriti sliku kako će to izgledati, ali kad smo išli u Jordan nisam imala nikakvu predodžbu kako će to biti, to je bilo jedno posve novo iskustvo, odlazak u nepoznato i upoznavanje jedne nove kulture. Ljudi imaju određene predrasude prema Bliskom istoku koje po meni nemaju smisla. Bila sam im vrlo zanimljiva (smijeh), onako plave kose, odmah se vidjelo da sam stranac, često su se okretali za mnom.
Lino: Nikad neću zaboraviti trenutak kad me zvala agentica i ponudila mi ugovor, pomislio sam: „Nema šanse, tamo se puca, ubit će nas netko“. U ta tri mjeseca boravka doživjeli smo pravo životno iskustvo. Navečer smo nastupali u luksuznom hotelu u kojem smo bili smješteni, a dani su nam bili slobodni pa smo imali vremena dobro upoznati Jordan koji nas je oduševio. Vrlo su obrazovani i kulturni, jako su nas lijepo primili.

Osim stranih pjesama koje izvodite imate li koju autorsku?

Anja: Postoje neke pjesme koje onako radim usput, ne znam još u kojem to smjeru ide. Uvijek sam nešto pisala, to mi je uz pjevanje bilo najbitnije. Sama sam radila i tekst i glazbu, neke od njih i izvodimo. Kad bih pošla na spavanje, stigla bi inspiracija, dogodilo bi se da se moram odmah ustati i zapisati nešto. Ništa ne treba forsirati, takve stvari dođu u svoje vrijeme.
Lino: Mislim da je Anja po ovom pitanju vrlo skromna. Ja se nadam da će svi imati priliku vidjeti i čuti da je iznimno talentirana i u pisanju, vjerujem da će jednom izaći na pozornicu i održati koncert sa svojim pjesmama. Strpljivo skuplja materijale i čeka da se sve posloži kako treba. Uvijek se sjetim izjave Miše Kovača da je lakše danas snimiti CD nego CT, dobro je nigdje ne žuriti. Siguran sam da će to ako izađe biti nešto zaista kvalitetno.

Moram primijetiti da si ovako puno sramežljivija nego na pozornici.

Anja: (smijeh) Da, meni je lakše pjevati nego razgovarati. Kad sam na pozornici, ništa drugo nije važno i trema je manja.

Možemo reći da je publika danas blizu izvođačima, tu su društvene mreže, lakši načini snimanja, probijanja do publike, koliko je to dobro, a koliko otežava rad?

Lino: Sve ima svoje pozitivne i negativne stvari. Tehnologija je takva da u par minuta možemo nešto snimiti, „sherati“, ali mislim da je upravo zbog toga tržište zasićeno, teško je uopće doživjeti muziku. Došlo je do hiperprodukcije, svi snimaju, ali manje uživaju u glazbi. Nas dvoje imamo sreću da se i jedno i drugo bavimo isključivo muzikom, ambiciozni smo i neprekidno radimo na sebi. Veseli nas napredak koji ostvarujemo.

Većinu vremena ste posvećeni glazbi, kako koristite slobodno vrijeme?

Anja: Ljeti smo u Župi, a zimi u Zagrebu. Ovdje živim dosta introvertno, slabo se družim s ljudima, uglavnom sam posvećena sebi, pisanju...To vrijeme u Župi iskorištavam za ovaj kreativni dio, a kad sam u Zagrebu nadoknađujem i dosta se više družim s ljudima. Tako sam pronašla neki balans. Što se tiče glazbe, Dubrovnik je za nas definitivno bolji, ljeti imamo jako puno posla, a u Zagrebu nije lako pronaći gaže u rangu ovih u Dubrovniku.

Lino: Naš način rada baziran je na strani repertoar, što više dolazi do izražaja ljeti u Dubrovniku. Kod mene je obratno, u Zagrebu sam maksimalno posvećen svojoj obitelji, supruzi i djeci, a kad dođem u Župu vrijeme je za ekipu.

Kakvi su vam daljnji planovi, imate li neke ciljeve koje biste voljeli realizirati u bliskoj budućnosti?

Anja: Definitivno želimo nakon sezone opet ići vanka odraditi neki ugovor.
Lino: Trenutačno smo u nekim pregovorima, možda opet Bliski istok, u Europi je nekako sve već viđeno i vezano uz ljeto kada smo mi u Dubrovniku.