Prije 14 godina u listopadu 2008. u zgradi općine u Srebrenom je predstavljena knjiga "Župa dubrovačka na starim razglednicama od 1898. do 1944.” gospara Nika Kapetanića koja je donijela presjek župske povijesti, od težačkih vremena i prvih početaka industrijalizacije u Kuparima i Mlinima, pa do prvih koraka turizma.
Nakon četrnaest godina ovih dana je iz tiska izašlo drugo dopunjeno izdanje knjige koje ima pedesetak novih razglednica i novi naziv "Stare župske razglednice od 1898. do 1944."
- Prošlo je dosta godina, staro izdanje se rasprodalo, a bilo je dosta upita ima li još knjiga. Drugi, puno značajniji razlog za novo izdanje je što sam u međuvremenu našao nove razglednice, neke koje su bile u prvom izdanju su i izbačene iz nove knjige, tako da u ovom izdanju ima barem pedesetak razglednica. I koncept je drugačiji tako da možemo govoriti o jednoj novoj knjizi koja ima i novi naziv "Stare župske razglednice od 1898. do 1944." Kad sam počeo raditi prvu knjigu ljudi su mi rekli lako ti je raditi Konavle, ali ne i Župu jer ovdje se sve svodi na obalu. Našao sam par razglednica Brgata, imamo nešto iz Čibače, Mandaljene, tu je i jedna svadba iz Postranja. Za razliku od Mlina gdje je trebalo raditi izbor, o ovom ostalom dijelu ih nije bilo skoro nikako - rekao je autor knjige gospar Niko Kapetanić.
Knjiga kroz razglednice donosi pregled razvoja Župe dubrovačke od industrijskoj razdoblja s dimnjacima do turizma s pansionima i prvim hotelima.
- U početku kad počinju prve razglednice još nema pravog turizma, postoji posjet vodopadima u Mlinima, pa onda bi se išlo na Trgovište nešto pojest u gostionicama, to su bili prvi turisti kada još nije bilo smještajnih kapaciteta. Kad pogledate prve razglednice to su bije gostione, ali to je vrijeme koje bi ja nazvao vrijeme dimnjaka u Župi, vrijeme industrije prije turizma gdje imate veliku parnu ciglanu Grof Kaboga u Kuparima kojoj sam u knjizi dao dosta prostora, oni čak i izdavaju svoje razglednice, kasnije u počecima turizma u Kuparima na razglednicama vidimo da je proradio češki hotel ali dimnjak ciglane još stoji. Drugi slučaj je u Mlinima gdje je radio mlin, na jednoj razglednici iz 1899. uz mlin nema dimnjaka, a onda na sljedećim ima. Na kraju između dva rata dimnjak u Mlinima nestaje.
Nakon vremena dimnjaka kreće razvoj turizma koji je pokrenuo momenat kada je Kaboga prodao ciglanu češkom turističkom društvu i oni su je rušili i napravili Pansion Kupari koji se je ubrzo širio i bio je to po broju soba na našoj južnoj obali Jadrana. Taj kompleks je u tadašnjim uvjetima bio svijet za sebe, imali su svoje ledomate, poštu, teniske terene, vozni park za iznajmljivanje, imali su i svoju električnu centralu. Taj turistički objekat u Kuparima je pokrenuo situaciju i pod njegovim utjecajem se otvaraju i drugi sadržaji, mnogi osjećaju priliku za zaraditi, niču pansioni i mini hotelčići po Srebrenom i Mlinima koje otvaraju ljudi iz Grada, a pojavljuju se i prvi domaći pa u Srebrenom imamo pansion u nekadašnjoj kući Kanjuo. U Mlinima su pošli korak dalje pa su nakon pansiona uspjeli otvoriti i hotel što je značilo da je ispunio uvjete za status hotela.
Tako se kroz razglednice vidi put razvoja, dok su glavne teme za razglednice do 1918. s Trgovišta i vodopada u Vrelu, s izvora i mosta, kasnije to postaju teme s obale gdje pansioni diktiraju izdavaštvo. Tako na razglednicama imamo prvu i drugu fazu turizma, prvu do 1918. koja je u povojima i u kojoj prevladava industrija i drugu fazu između dva rata s pansionima, kompleksom Kupari i hotelom u Mlinima. Bila je to dosta dinamična faza razvoja s investicijama na privatnoj osnovi - poručio je gospar Kapetanić.
Knjiga i pregled povijesti Župe dubrovačke na starim razglednicama završava 1944. godine
- Drugi svjetski rat i politika koja ja kasnije nastala "dignimo bogatima, dajmo sirotinji" je učinila da su svi ti kako ja volim reć "junaci moje knjige" 1945. i 1946. nestali. Tada počinje jedna druga vrsta izgradnje koja je 70-tih godina rezultirala mega hotelima, vojska je preuzela Kupare, u drugim mjestima smo dobili velike hotele i novu dimenziju turizma koja nema puno zajedničkog s ovome o čemu govori ova knjiga koja je spomenik tom razdoblju jednog drugog turizma koji bi se, da nije bilo "narodne revolucije", razvio u pravi privatni biznis s hotelima tadašnjih poduzetnika i njihovih nasljednika - zaključio je autor knjige.