Mario Lale lijeričar dubrovačkog "Linđa" izolaciju provodi radno, veći dio dana provodi s obitelji u baštini, ali ne zaboravlja ni svoju lijericu, svakodnevno malo vježba da kako kaže "ne zahrđa"

- Da budem iskren ova izolacija je dobro došla barem što se tiče baštine. Ujutro je dizanje oko osam, ide se po kruh i kroasane za ostatak familije, a tata i ja pripremamo sve za ići u baštinu, treba očistiti sve što je bilo zapušteno posljednjih desetak godina.

Vraćamo se doma oko podne ipo do jedan jer tata se ne smije forsirati. Objedujemo nas šest i onda je popodnevni spavanacdok ja kao član F.A. Linđo uzimam instrument i malo vježbam da "ne zahrđam".

Kasnije kad se sastanemo idemo u baštinu gdje je Lucija zasadila svoje prve pomadore i ostalo povrće koje se treba politi. Kad to napravimo idemo doma pa slušamo malo muziku i malo vijesti. Dok se netko izležava i gleda televiziju ostali ili se igraju s djetetom, jamb, remi ili ostale društvene igre.

U butigu idemo otprilike svako treći dan, pokušavamo što manje ići radi babe i tate koji su rizična skupina, ali i svih nas ostalih ukućana.

Uskrs ćemo kao i svaki do sada provesti u užem krugu obitelji na zajedničkom objedu, ali neće biti kupljenja jaja i ostalih uskršnjih tradicija.