Iako posao arheologa većim dijelom ovisi o terenskom radu, Domagoj Kristović se u ovoj situaciji prilagodio radu od kuće. Radno vrijeme je od 8 do 16 sati, a kad završi s poslom vrijeme provodi čisteći baštine, u sadnji povrća i uz sve one poslove oko kuće i baštine koji se godinama zbog poslovnih obaveza nisu stigli napraviti.

Čovjek se navikne na sve pa i na ovu izolaciju. Kao i svi mislio sam da će nas ovo zaobići, no to moje uvijek optimistično razmišljanje i planove je u ožujku promijenila korona.

Radim kao i svi koji mogu od kuće. Posao arheologa je većinom terenski, no ima popratnu dokumentaciju i pisanje raznih izvještaja te se time bavim. Dan započinje oko 7,30, slijedi jutarnja kava i radno vrijeme od 8 do 16 sati. Sve ono što inače imam u uredu, sam premjestio doma. U početku mi je bilo neobično raditi od kuće no i to je isto način na koji se obavi dosta posla. Iskreno ovaj dio i nije tako loš budući da si doma i sve pogodnosti imaš na jednom mjestu. Možda jedina dobra stvar u ovome svemu je da se toliko toga može „odjednom“ riješiti online. Sve se riješi u par klikova mišom i to je nešto što bi i u budućnosti trebali zadržati.

Kad završim s poslom radim vjerojatno isto što i većina ljudi koji žive na selu. Nama u Buićima i ostalim selima možda ova izolacija „lakše“ pada jer imamo prostora oko kuća, imamo baštine, imamo gdje otići i nešto raditi. U zadnje vrijeme popodne čistimo baštine, sadimo povrće, radimo sve ono što godinama zbog posla nismo stigli. Kako imamo dosta zemlje, mislim da ću imat što radit ako i ova situacija potraje.

Kući nas ima četvero. Jedan član obitelji ide u trgovinu svaka dva do tri dona, a mi ostali se pridržavamo odredba Stožera imajući u vidu da imamo i starijeg člana obitelji, kao i nećake pa pazim da se što manje krećem izvan sela. Poštujemo sve što je preporučeno i držimo se toga. Imam kontakte doslovno s desetak ljudi najbliže rodbine i susjeda.

Kave u kafićima s prijateljima i taj neki socijalni aspekt su zamijenile kave na otvorenom, naravno udaljeni jedni od drugih. Dosta u zadnje vrijeme koristimo Skype, sve vrste videopoziva i održavamo kontakte. Nedjeljom najčešće se odemo prošetati malo po brdu, oko sela i pri tome uvijek nađem nešto zanimljivo i slikam.

Večernje sate nekako odvojim za neki dobar film, čitam knjige vezane za povijest, uređujem stranicu Heritage_zupadubrovacka pa se s time zabavljam. Nažalost taman kad smo se mislili šetati po Župi dogodio se ovaj virus, pa ćemo se s time morat strpjet dok ovo ne prođe. Nastojim pratitelje svakodnevno zabaviti s nekim crticama iz župske prošlosti, da svi zajedno naučimo nešto o Župi. Dosta je zanimljivo kako su po Župi onda za vrijeme Republike postojale straže koje su nadzirale promet ljudi, baš kao i danas što radi policija.

Iz svega što ti se dogodi u životu treba izdvojiti nešto pozitivno da lakše preživiš i da znaš s time živjet sutra. Naravno da nam svima nedostaje ono osnovno pravo, sloboda kretanja, ali mislim da smo svi shvatili u izolaciji koliko nam stvari ne treba i koliko vremena imamo za dosta toga napraviti i promijeniti u životu.

Zato drage Župke i Župljani ostanite što više doma, pridržavajte se uputa nadležnih tijela jer je to najvažnije kako bi ova situacija prošla.