Voditelj Škole nogometa NK Župe dubrovačke Ivica Karabogdan dan počinje tražeći pozitivne vijesti na portalima, svaki dan komunicira s trenerima župske Škole nogometa, razgovara o načinu i primjenjivanju treninga s mladim igračima putem poruka, poziva, video poziva ...  puno više vremena nego obično provodi u igri s djecom.

-Jedan prosječan dan mi krene tako da kad se probudim izađem na taracu popiti kavu, pregledati portale sa željom da pronađem svjetlost u ovim ružnim stvarima koje su nas zadesile!!

Pošto sam po prirodi optimističan karakter uvijek nešto takvo i pronađem, što mi daje nadu da se ubrzo vraćamo svatko svojim obavezama i okruženjima u kojima smo navikli biti kad smo van obiteljskog doma.

Cijeli sam život sportaš i imam puno poznanstava, tako mi u ovaj ritual svako jutro upada i to da imam minimalno desetak primljenih ili pozivnih brojeva od svojih bivših suigrača ili prijatelja tek toliko da se uvjerimo da smo si dobro i da je sve ok.

Ukoliko treba obavi se butiga, puno više nego obično se provodi u igri s djecom. Svaki dan gledam stare utakmice od naše reprezentacije ili naših klubova, jer sam i sam u takvom poslu sa se uvijek nešto novo vidi u utakmici koju sam već gledao.

Ne snalazim se nikako niti se osjećam ugodno u situaciji kad je prisilna zabrana druženja ili uskraćivanje slobode kretanja. Svakodnevna je i komunikacija s našim trenerima, a ima nas 12 te se puno razgovara o načinu i primjenjivanju treninga s našim igračima putem poruka, poziva, video poziva ili slanja video linkova kako bi nastavili koliko toliko trenažne procese dok ovo sve skupa ne prođe.

Svaki dan se čujem i razgovaram s predsjednikom Lonzom koji je vrlo aktivan i u ovoj pauzi, zatim i s članovima uprave, ponajviše s Jakobušićem i Vlašićem s kojima također zajednički odrađujem dosta stvari vezano za klub jer se možemo i vidjeti, zatim s tajnikom Katićem koji je svakako svaki dan na stadionu i odrađuje posao  koji možda i ne bi stigao da sezona traje, rade se neka preslagivanja i noviteti u omladinskom pogonu, tako da mirovanja nema.

Uskrs, najveći Katolički blagdan i da nema ove pošasti svakako bih ga proveo u obiteljskom okruženju, pa je tako bilo i ove godine.  Ovim putem želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs uz veliku želju da se što prije svi skupa vratimo u normalnu kolotečinu.