Vaterpolski veteran Boško Perić zbog pandemije koronavirusa vrlo vjerojatno neće na Europsko prvenstvo vaterpolskih veterana u Budimpeštu gdje je na poziv iz Real Madrida trebao zaigrati za njihovu vaterpolsku ekipu u kategoriji iznad 60 godina. Jutro u izolaciji počinje  kontaktiranjem partnera ili direktno gosta u vezi turističkih rezervacija koje su većim dijelom otkazane ili u najboljem slučaju odgođene. Ostatak dana koristi za pogledati na TV-u ili internetu ono što je propustio ili dugo nije pogledao.

- Kako sam već skoro dvije godine u mirovini a i prije toga sam neko vrijeme radio od kuće, navikao sam dobar dio dana biti doma s obitelji pa mi ovo nije prevelika promjena. Naravno da mi nedostaju izlasci iz kuće i susreti s prijateljima, odlasci na treninge a najviše druženje s unukama koje su na Lopudu.

Jedan od stvari koje me žaloste je da sam zbog situacije s koronavirusom propustio jedinstvenu priliku da u poznim godinama zaigram za Real Madrid. Naime, kako su moji Dubrovački veterani još ranije odustali od odlaska na Europsko prvenstvo vaterpolskih veterana krajem svibnja u Budimpeštu, prihvatio sam poziv Reala da zaigram za njihovu ekipu u kategoriji iznad 60 godina. Krajem veljače sam i obavio sve predradnje (avio-karte,  smještaj, registracija) i jako sam se veselio tom izazovu. Već je u pripremi bila dobra zafrkancija s fotografijom potpisivanja ugovora s puno nula  a možda bi bilo i nekih sportskih uspjeha. Za sada je prvenstvo odgođeno za kolovoz, s velikim šansama da se potpuno otkaže.

S poslovne strane ova pandemija nam je, kao i svima, nanijela ogromnu štetu, umjesto novih rezervacija zbrajamo otkaze i nadamo se da će barem nešto biti od ove sezone. Tako  skoro svako jutro započne nekim stornom ili u najboljem slučaju odgodom. Slijedi kontaktiranje partnera ili direktno gosta, objašnjavanje trenutne situacije, kao i korekcija tablica sa zauzećem soba koje, s preko 50 posto krajem veljače,  lagano klizi prema 0 posto.

Nakon toga uglavnom obavim neke sitne poslove po kući ili vrtu toga se uvijek nađe. Nazovem prijatelje, kolege iz turističke branše ili iz vaterpola, pogledam što kažu razni stožeri. Pokušavam biti u tijeku a da ne pretjeram s gledanjem korona vijesti.
Dva do tri puta tjedno pođem do butige, pekare ili kioska. Osim toga vrlo malo izlazim, jedino predvečer, kad je manje ljudi vani, odradim jednu dužu šetnju. Time kao i korištenjem stare sobne bicikle koju sam osposobio pokušavam kompenzirati nedostatak plivačkih treninga koji mi nakon 3 puta tjedno cijelu zimu, pa tako 21 sezonu, jako nedostaju.

Ostali dio dana (a ponekad i noći ) koristim za  pogledati na TV-u ili internetu ono što sam propustio, dugo nisam pogledao ili mi je jednostavno zanimljivo. U tome je najviše sportskih događaja (vaterpolo, američki nogomet, poker turniri, nogomet, razni sportski podcasti), ali bude i filmskih klasika, cijelih sezona pojedinih vrhunskih serija, itd. Pored toga, bacim oko na Facebook a često odem i na You tube pa „prošetam“ po glazbi koju volim. To stvarno zna potrajati.